|
I
I čemu hodočašće noža
niz golo grlo krezube violine
kad ne pomaže stara melodija
da se sažvače ovaj izmišljeni
a tako hranjivi put
možda i ne vodi nikud
ovaj prostor omeđen krajputašima
jer je svejedno kako se okrenemo
kad na stranputicama nema putokaza
idemo li ka cilju
koji možda i ne postoji
ili se vraćamo sa izvora
na kom sigurno nismo bili
II
plašim se da je uzalud
a uzalud j e velim ova muzika
ova kafanska balada
na prašnjavoj gitari izlizanih žica
uzalud je tužna ženo
moja ruka na tvom ramenu
izgubljena u putovanju
do nježno plave košulje
gdje dosadno dobuje prstima
daleko od tvoje topline
|