|
Chitajuc'i Tina naviru mi pjesme
Ko gorski izvori nakon snazhnih kisha
Iz misli stihovi teku ko iz chesme
Koju ni vrelina ne mozhe da stisha.
Oblikujem rijechi u strofe i rime
Kao zaljubljenik poruke ljubavne
U njima utapam i vlastito ime
Vjerujuc'i da c'e nekad biti slavne.
Poezija ima silinu vulkana
Koji obasjava nebeske magline
I natapa nashe ochi zazharene
Dok samoc'a krade na tisuc'e dana
Odnosec'i i nas u zemne dubine
Tinove su rijechi navijek opjesmene.
|