|
 Dragi nash Jozo, dozvoli da se u ime svoje porodice oprostim s tobom s najljepshim moguc'im epitafom za chovjeka ”Neka mu je laka zemlja kao shto je i on njojzi lagan bio”.
O tvojim brojnim ulogama na filmu i u teatru pisali su i pisac'e mnogi hronichari i kritichari. Pricha o tebi kao chovjeku, tvojoj dobroti i plemenitosti je pricha za sebe. Ti si Jozo bio gotovo idealan, shto znachi donekle i nemoguc'i spoj dva duhovna svijeta, onog sarajevskog i ovog mostarskog, kombinacija sarajevske raje i mostarskog liskaluka. Kad takvi ljudi odu iz nashih redova, malo je rec'i da tu ostaje praznina. Gubi se jedan dragocjeni kontinuitet, osiromashuje se galerija raskoshnih likova oko nas. Mnoge tvoje shale zasluzhile su da udju u zbornike.
Ti i Tvoja Dida zhivjeli ste sami, ali Vash dom je bio uvijek pun zhivota. Radost koju ste zrachili mogla se gotovo opipati. Chesto si mi govorio, kada sam dolazila u Mostar, da unosim radost u Vashu kuc'u – a ti Jozo unosio si radost u nashe zhivote.
Ne samo u Vashem domu i susjedstvu, nego i u cijelom Mostaru, a i u Sarajevu, tvojim odlaskom osjetic'e se velika praznina, ali c'e uspomena na tebe biti utoliko trajnija.
Tvoji prijatelji Mirjana i Miro Janchic' s ljubavlju i poshtovanjem u trenutku oproshtaja s tobom vele – neka ti je vjechna slava i hvala.
Mostar, 28.08.2004.
|