|
Ne poredec'i neusporedivo valja ipak zabiljezhiti da je Slovo Gorchina najautentichnija pjesnichka manifestacija, koja respektirajuc'i razlichitost u pjesnichkom govoru, ali i narodnosnom podrijetlu autora pjesama stvarala je i stvara takvo ozrachje u kome dostatne shirine i zrak ima za sve poetskoljubive ljude, za sve dobronamjernike, upravo onako kako je pjevao Mak Dizdar, kako je tragom bosanskih mramorova zborio pokojni Jan Beran, kako je mudro meditirao Alija Isakovic'...
Slovo Gorchina je bilo i ostalo i neka vrsta poklonjenja nashem kulturnom zhic'u prohujalih vremena, ali u isto doba i mjesto ozbiljnih prijepora, ozbiljnog valorizacijskog procesa onoga shto je suvremena knjizhevna misao kod nas...
Takva manifestacija ne mozhe proc'i, niti jedne godine nezamjec'ena u shirem europskom kontekstu poetskih manifestacija.
Posebice danas kada kolichina shunda i kicha ugrozhava iole kulturnu akcionost kod nas. Zato i sa ovoga mjesta upozoravam na to du ova manifestacija sa tradicijom i redovito dobro ”odvaganom” mjerom, jeste i svojevrstan omazh graditeljskoj velichini i prepreka rushiteljskom, barbarodidnom znaku nishtavnosti i zato je ona ne samo neophodna, zato je ona ljekovita, zato nas ona vrac'a i djelima jednoga Buzaljka, jednoga Dzhumhura, dublje u povijest jednoga Chelebije...
Ona je odslik nashih razlichitih nacionalnih i poetichkih sustava formi ispoljavanja razlichitosti zhivota na hercegovachkom tlu.
Otvarajuc'i ovogodishnju manifestaciju upuc'ujem pogled nade u beskraj kozmosa, hercegovachkog neba na kome moraju sve zvijezde sjati ma iz kojeg zvjezdanog jata dolazile...
Stolac, 24.9.2004.
|