|
Meni ne treba da se nakanim
Sazreo sam kao rascvjetana dunja u Jesen
U kineskoj provinciji dinastije Ming.
Kao rijeka Tiber shto dijeli Rim na pola
I navigaje pored Vatikana – Trga Svetog Petra
Shapc'uc'i u uho Pape Pavla Drugog – Vojtile
Papa ne mozhe da ti se digne,
Mozhda je to jedini razlog shto su te izabrali za Vladiku Katolichke Crkve.
A ne kao Vladika Petrovic' Njegosh za kojim su se
Okretale mlade Austrijanke u Bechu
Kada se shetao po Prateru odjeven u narodnu Crnogorsku Noshnju.
Neodoljivo lijep i pametan – maestro od pera.
Kao Lucha Mikrokozma predvidjajuc'i patuljaste zvijezde i crne rupe
Daleko prije Stefana paraplegichara.
Meni ne treba da se nakanim niti opredijelim
Noc' je moj saveznik i sveti upis
Tibetanska Knjiga Mrtvih.
Moje pleme je od Kurda
Zlatara po zanatu
Kao Mida legendarni tvoritelj chuda.
I ne treba mi biti mudar niti zao
Jer pronac'i smisao je kao ulazak u pakao
Kao vjechna zhelja za pogibijom.
Meni ne treba da se nakanim
Ja sam misao.
|