|
Ovo nejako sunce
nikako da mi ugrije
prste shto ih k’o deset ledenica
pokazujem nebu po kome
od ranoga jutra
kolaju uhode u nanulama.
Mirishe zemlja na rudu
josh neotkrivenu
i gorak hljeb je i u snu.
Govore kako c'e pasti kisha,
i sve je unaprijed, mokro.
Ovdje se zlatnim kaldrmama
mlijeko ptichije lije
dok na gradilishtima,
od zvijezde do zvijezde
Bosanci se kunu u zadnju vecheru
da ih sljedec'a godina
ovdje nec'e zatec'i.
Kunu se vec' sto godina!
|