Imah zadovoljstvo s pjesnikom razgovarati.
Pjesnik govori žubor vode grgolji.
Riječi rijeke gračaničke
Slivaju se i teku
I opet uzdižu
Kao
Vodoskok
Tek da kažu da riječi duše
U stihove slagati, umjetnost je.

Drugog ljeta sretoh drugog pjesnika
Velikog.
On ćuti. Stihovi na usnama
Zaleđeni, u glavi mu digitron,
Brojevi, cijene
Onih, što slova na papir stavljaju.

Zato zažalih
Što žubor vode izgubih
A grgoljenje riječi zaboravih
I ne slušah više pjesmu vode
Gračaničke
Na toplom asfaltu tuzlanskom
Gdje s keceljom i tacnom u ruci
Kafu raznose.