|
na tren, spustio sam glavu
na rame majske trave
moje rožnjače ostaklila svježina jutra
nasuprot nebu, gnjurci se zavlače u riječnu riječ.
mir dana – entelehija noći...
s tamnije strane utiska što oslobodio se tijela –
zri zemlja
dlan mi je majski god.
svijet nastaje iz eha vode (iz najtiše kapi)
nijema vidljivost,
uvlači vjetar u krošnju
(2003.)
|