Dobro nam došao u rodno mjesto,
Stari Prognan si bio gotovo jedanaest ljeta
U Gradu svome opet se zamostari
Na radost ove Zemlje i sreću cijeloga Svijeta.

Dugo je prostor nad vodom ledio naše duše
Prazni su pogledi bili uz rijeku prikovani
S nadom smo gledali kako se kameni blokovi suše
Snijući dan kada će u Most bit uzidani.

I eto taj dan je došao, Ti si na mjestu starom
Blistaš u bijelom ruhu kao tek rođeno dijete
Sunce ponovo sija ko nekad nad Mostarom
Hrabri skakači u Neretvu s južne ograde lete.

Uz dvije obale gordo gnijezde se Tvoja krila
Galeb si koji lebdi ponad smaragdne vode
Tužna je zemlja Humska bez Tebe, Stari bila
Kradom smo brojili dane na putu do slobode.

Po Tvome luku ljudi opet bezbrižno šeću
Onako kako su nekad šetali stoljećima
Na Tvoje kule ptice s pjesmom u glasu slijeću
Dok se zajedno s nama raduju proljećima.

Sretno Ti drugo rođenje, sada si kao Novi
Spajaš Istok i Zapad, budiš nam vječitu nadu
S tobom su od mladosti rane vezani naši snovi
Uvijek si bio ponos lijepom Mostaru gradu.

Dobro nam došao na svoje temelje, Stari
Uz radost ove Zemlje i sreću cijeloga Svijeta
Na lijevoj i desnoj obali vječno se zamostari
Od vedrog julskoga dana 2004. ljeta.

Mostar, 23. jula 2004. godine