|
Novele Alije Nametka (Bajram zhrtava, 1931.; Dobri Boshnjani, 1937.; Trava zaboravka, 1966.) mogle bi se tematski svrstati u dvije grupe: priche s estetskim sadrzhajima i priche u kojima se prate procesi propadanja boshnjachkog svijeta s tragichnim posljedicama raspada patrijarhalnog nachina zhivota.
Novela ”Bajram zhrtava” izraz je Nametkove nostalgichno-estetske intime kojom on atmosferichki zaokruzhava i stvaralachki prozhima svoje novele. Vec' prva pricha ”Kmet” govori o pishchevom shvatanju zhivota kako u njegovim odredjenim lokalno-vremenskim relacijama, tako i u njegovoj opc'oj datosti koje je izraz tradicionalnog mentaliteta njegovih junaka i njihov odnos prema savremenim zhivotnim pojavnostima. S ponashanjem junaka pisac se poistovjec'uje, preobrazhava njihova zhivotna iskushenja u tihu zhalbu nad proshlim vremenima i nad sudbinom koja ih je snashla, takodjer uochava ljudsku postojanost koju ni ta promijenjena vremena nisu nachela. Nametak je u ovoj noveli prikazao dushevnost kmeta Ahmeta, koji svome agi Dzhankic'u, s kojim ga je nevolja izjednachila, nosi trec'inu, te Dzhankic'ev ponos koji to, uspravnog stava, odbija, jer nije spao na to da mu se milostinja dijeli. Crte ponosa, skromnosti, poniznosti, ali i moralne postojanosti, pisac pripovjedachki prati u medjuratnom vremenu agrarne reforme bez ikakvog finansijskog obeshtec'enja zemljoposjednika shto dovodi do krupnih moralno-ekonomskih preobrazhaja i lomova u porodicama bivshih aga i begova. Ponekad se Nametkova novela pretvara u reportazhu i udaljava od knjizhevnosti, ali to se dogadja kada pripovijeda o neposrednoj savremenosti jezikom intelektualaca sociologa, a kada svoju prozu otopli prichom junaka, u prvom licu u njoj zaiskri moralna estetika muslimanske tradicije.
Nametak nije samo hronichar istroshenog zhivota bivsheg plemenitashkog sloja, on je i zhivotni saputnik i dushevni istovjetnik mnoshtva malih, u sebe i svoju sudbinu zatvorenih ljudi. On pishe o teshkoc'ama njihove medjuratne savremenosti, o zhivotnoj stvarnosti u stalnom sukobu s tradicionalnim mentalitetom, ali je osjec'ajno okrenut proshlosti i njenim vrijednostima. Nova vremena su i u Nametkovim novelama zla sudbina starog ugleda, bogatstva i moc'i, tema poznata iz boshnjachke knjizhevnosti austrougarskog doba.
U noveli ”Njegova osuda” ta zla sudbina se, u Omeru preobrazhava u moral koji nije moguc'e prezhivjeti. To je poema tragichne povijesti Omerove i njegovih predaka u njoj. ”S vjechnom c'e se sramotom spominjati moje ime”, govori Omer kad chuje da mu bivshi kmet u njegovoj kuli prolijeva vino i kolje krmche u Muhamed-aginoj odaji. Omer pali tu odaju i gori s njom. Neshto kao nechista krv ili zasluzhena kob pritiskuje ovaj zhivotni konac glavnog junaka, a u isto vrijeme djeluje ljudski tragichno, kao neshto shto on nije mogao izbjec'i. Chak ni pisac ne zhali za njim, vec' ga posmatra bez pristranosti u ovom moralnom suochenju, bez zaobilazhenja grijeha proshlosti, posmatra s razumjevanjem shto ga je stiglo i shta nije mogao ni znao mimoic'i.
To je bilo novo knjizhevno osjec'anje drushtvene historije Boshnjaka, konkretizirano, objektivno, suocheno i sa nelijepim, neljudskim, nepodobnim. Ciklus o Duranic'ima najbolje izrazhava Nametkovo nastavljanje muslimanske socijalne rapsodije. Chlanovi porodice Duranic' preko noc'i ostaju bez posjeda, pa su prisiljeni da ne biraju sredstva radi svog odrzhanja. Ali materijalno propadanje prati i kolebljivost u odnosu prema tradicionalnim nachelima ili chak moralni pad pojedinih chlanova.
Medjutim drugi Nametkovi junaci sadrzhe u sebi dovoljno zhivotne snage i prirodnog nagona da ponovo uspostave privremeno poremec'enu moralnu ravnotezhu i nadu svoje mjesto u zhivotu. Njegova junakinja Hasna (Preporuka) poslije zhivotnih iskushenja postaje radnica u tvornici duhana, prihvatajuc'i to kao zhivotno rjeshenje. Taj chin predstavlja ponovo nalazhenje starih moralnih nazora, s kojima se Hasna suprotstavlja nemoralu opc'eg i bezostatnog iskorishc'avanja, prac'enog najsavremenijim ucjenama. Tako se pokazuje da Nametak ne zhali za onim shto je bilo negativno u tim vremenima vec' zhali za pozitivnim moralnim i zhivotnim vrijednostima, za chestitoshc'u i lichnim poshtenjem, za ravnotezhom etichkih nazora, za skladnim odnosima medju ljudima, i razumijevanjem tudjih sudbina, za zhivotnom sigurnoshc'u i povjerenjem u buduc'nost. Iz nekih njegovih proza izvija se jedna dublja lichna tragika njegovih junaka kada, naprimjer, Omer Alajbegovic' (Njegova osuda) prodaje plemic'ku kulu, simbol ugleda njegove porodice, svjestan da svojim potomcima ne ostavlja nishta od uspomene svojih predaka, ali ne mozhe podnijeti da novi vlasnik vrijedja sjec'anje na njih. Postoji u Nametkovim novelama jedna humanizacija socijalno prisutnih junaka, skrenutih sa zhivotnog puta, takodjer se javlja i chvrst moralni stav, ponos pojedinca, dostojanstvo bijede gdje junaci ne mogu mashtom nadoknaditi stvarnost zhivota.
”Trava zaboravka” je sva zasnovana na snovidjenjima, koja se uvlache u zhivot kao sudbina. Ovo je pricha o Salihu shto stade na travu zaboravku izmedju dvije privedene djevojke i izgubi svijest gdje se nalazi. Ali, u njemu prevlada ona njezhna, s dobrotom dushe Emina, nad snazhnom i zdravom Sekanom.
Boshnjachki chitalac i kritichar dozhivljava Nametka kao svog pisca i njegovo djelo kao sliku i izraz boshnjachkog svijeta i zhivota. Hrvatski kritichar, na drugoj strani, posmatrajuc'i Nametka u sklopu hrvatske knjizhevnosti zamjera mu zbog folklorizma, kojim on oznachava sve ono orijentalno-islamsko i boshnjachko koje je bitnost ovog svijeta nasuprot hrvatsko-katolichkom, zatim prigovara mu zbog regionalnog prikazivanja samo zhivota Boshnjaka, zbog nostalgichne okrenutosti prema proshlom, zbog idilizma i idealizacije nekadashnjeg boshnjachkog svijeta, njegovog patrijarhalnog mentaliteta, shto je hrvatskom kriticharu i chitaocu daleko i tudje, shto on ne razumije i emocionalno ne prihvata, jer nije u duhovnom skladu sa njegovim bic'em, iako zheli da Nametka posmatra u sklopu hrvatske knjizhevnosti. Nametak je sentimentalno vezan za boshnjachki svijet i njegovu proshlost, pa je njegova novelistika uzdah za vremenima kojih vishe nema. Ono shto se u Nametkovoj prozi mozhe uochiti je put kojim su proshli njegovi junaci, u burnim vremenima, od materijalnog propadanja i moralnih klonuc'a do preobrazhaja. A taj preobrazhaj ni bi bio moguc' da nije bilo chvrstih moralnih nazora koji su naslijedjeni iz proshlosti. Poetichki se Nametak mozhda ne mozhe porediti s Andric'em, ali se mozhe porediti sa svojim prethodnicima: Sarajlic'em, Mulabdic'em, Osmanom-Azizom, ... u smislu pripovjedachke razvijenosti boshnjachke socijalne proze.
Ivo Andric' prikazivao je bosansko-muslimanski svijet u egzotichnom i odbojnom dozhivljaju zapadnjaka i sa antipatijom prema njegovom duhu, kulturi i povijesnoj ulozi na bosanskim prostorima. Andric' je pisao o bosansko-muslimanskom svijetu kao ”chudnom”, istokom opterec'enom i psihichki uvrnutom chije je junake predstavljao ironichno i podrugljivo. Za razliku od njega, Alija Nametak volio je Bosnu i njene ljude, a u svojim djelima poistovjec'uje se sa ponashanjem svojih junaka. On sa njima tuguje, plache i boluje, ali se i smije i raduje.
____________________
1 Poruka Alije Nametka njegovim junacima, chitaocima i samom sebi, predgovor knjizi Trava zaboravka.
(nastavlja se)
|