|
Listaju beshumno stari hrastovi.
Ovostranoj percepciji pobjegao zvuk.
Potom, tamni, visoki
pred trubom andjela
korachaju preko nepremostivih
rijeka, stazom
nad kojom je sjena majke dalek
vrh planinski.
A pod njim je, ti shvac'ash,
vec' zelen gaj,
i medju grane prosut glas slavuja
iako si drhtaj nijem,
suh vjetar u jami neba.
Pored svijec'e ne blijedi
sjena majke.
Njenom suzom nechije otajstvo
dotichesh. Mozhda dalek vrh
planinski...?
Ili bi uz svoje vertikale, gore
prema visokom oknu
htjele tvoje beznachajne ruke.
|