Most - Index
Most - Pretplata
Anders Svarstad: Sigrid Undsted, 1910. [Povećaj]

Index · Novi broj · Arhiva · Traži · Info · Linkovi
Redakcija · Pretplata · Kontakt

Broj 171 (82 - nova serija)

Godina XXIX februar/veljača 2004.

Latinica · Ћирилица · Transliteration

Prethodna · Sadržaj · Naredna

Jelena Kovač
Sigrid Undset - Kristina Lavransova kći

Djelo Sigrid Undset, dobitnice Nobelove nagrade za književnost,
od epohalnog značaja za norvešku kulturu

Tema je situirana u srednji vijek, a opisana u prošlom stoljeću.

Za izuzetno aktuelnu problematiku dobila je književnica Nobelovu nagradu za književnost.

”Bojiš li se da si se udaljila od problema našeg vremena?”, postavio je pitanje jedan novinar.

”Seder og skiker forandrer seg meget etter som tiden går. Menneskenes tro forandres, og de tenker annerledes om mange ting. Men menneskenes hjerter forandres aldeles ikke, sier hun.”1

Djelo je nastalo u doba ”novog realizma”.

Aktuelni društveni i kulturni problemi i industrijalizacija davali su osnovu i materijal za opise konfliktnih situacija. Pisci su se često vraćali u vrijeme, a više njih napisali i serije istorijskih romana. Opisivali su probleme u opštoj etičkoj i djelimično religioznoj perspektivi. Galerija likova proteže se gotovo uvijek na više generacija. Izvještavanje je hronološko i ”neutralno”; izvjestilac ”nevidljiv” i principijelno ”sveznajući”; ugao posmatranja mijenja se između više osoba, te u tim situacijama nalazimo malo pripovjedačkih komentara. Naturalistički pogled na svijet, izgrađen na darvinizmu, pozitivizam i utilitarizam, prisutni su slojevitije nego ranije. Javile su se idealističke i metafizičke ideje (”Filozofija intuicije” Henrija Bergsonsa dobila je svoje značenje u stihovima Olafa Bullsa). Diskutovane su vjerske psihološke studije Williama Jamesa: The Varieties of Religions Experience (1902); knjiga je izašla na danskom, 1906. Kristofer Visted (1873-1949) napisao je djelo: Naša stara seoska kultura (Vor gamle bondekultur), a Harry Fett (1875-1962) istražuje u nizu djela norvešku narodnu umjetnost.

U toj atmosferi razvio se ”novi realizam” u norveškoj književnosti. Roman je postao dominirajuća vrsta. Važniji dio opisa o djeci ispunjen je psihološkim i pedagoškim idejama. Realistički ram varira u romanu Sigrid Undset u opisivanju natprirodnih događaja koji ne pripadaju nekom drugom svijetu, nego svakodnevnom životu u kojem se ”kreću” iracionalne snage. Sigrid Undset otvoreno akceptira narodna vjerovanja o natprirodnim silama. To je, u djelu, ono nepoznato što muči čovjeka u situaciji kad ne zna šta da učini. U trilogiji (1920, 1921, 1922) nalazimo čitav niz ovakve vrste, koji se kao strukturalni element upliće u načine kazivanja. Mračne šume i mračne, hladne i uske ulice2 postaju ogledalo tjeskobe, neprijatnih osjećanja, čežnje iskrsle iz niza pitanja na koje ličnosti ne nalaze odgovore.

”Put je ulazio u gustu šumu. Jahali su ispod Hammeråsa; dolina je postajala uska i tamna, a žubor rijeke čuo se jače i snažnije; vidjeli su odbljesak Lågena, tekao je ledeno zelen sa bijelim pjenušanjem između strmih planinskih zidova.”

Kao u mitovima o mrtvim dušama, Kristin je psihički zbunjena i uznemirena jer ne može da izliječi Simonovog sina, te odlazi do ”onog svijeta”, odnosi darove i ”dobija” pomoć. Nalazimo čistu psihoanalitičku predstavu i veliko interesovanje za psihološku analizu.

Moguće je čitati ”Kristin” kao socijalnu i psihološku studiju prožetu magičnim i fantastičnim doživljajima. Moguće je čitati i kao roman psihološkog realizma.

Bračni motiv plasiran je u središte glavne radnje i to prvo kao ljubav, a zatim kao negativno iskustvo. Postepeno i detaljno razvija se radnja, a u tom dugom razvojnom procesu otkrivaju se ličnosti, njihove navike i želje i njihov odgoj koji ih razdvaja.

Osnovni konflikt proizlazi iz činjenice o ograničenju slobode. Tematika obuhvata socijalne odnose, lični moral i položaj žene u društvu. Dvoznačno: za doba u koje je djelo napisano i za sva vremena, kad se ima u vidu istaknuti problem.

Žene susrećemo pojedinačno: u svojim kućama kao domaćice, u tuđim – kao radnice na imanju; nalazimo ih i u manastirima, na selu, na svadbama, pri liječenju bolesnika, u katunima...

Žena je kćerka, majka, supruga ... Ona prede, tka, sije, kuha ... obavlja niz poslova u domaćinstvu. Ona se raduje i sanja. Žena je žena, sa svojom individualnošću, svojim mislima, željama, u svojim razmišljanjima. Jednako kao i muški dio svijeta razmišlja o pojmovima, o Bogu, o postojanju, razumijevanju. U životu je, međutim, često potisnuta u drugi plan i dovedena u situaciju da drugi odlučuju o njoj. Sigrid Undset govori o realizaciji sopstvene volje, o borbi i pravu na vlastiti izbor.

Ne bi se moglo reći da Sigrid Undset pripada nekom ”feminizmu” koji glorifikuje ženu i bori se isključivo za ženska prava. Daleko od toga. ”Ljudi” se razlikuju, Sigrid Undset rastvara situacije i u najboljim opisima daje i veoma primitivne i zle žene koje, uljuljane u svom osjećanju sigurnosti, nisu spremne da razumiju onu situaciju u kojoj je ekonomski obespravljena osoba u situaciji da se bori za svoje dostojanstvo.

Sve ono dalje što ne poznajemo, a što na neki način upravlja, u tim teškim situacijama, ljudskim životima, zove se nesigurnost.

Upravo je ta vrsta nesigurnosti psihološko-ekonomska kategorija kojoj je Sigrid Undset posvetila čitav niz stranica ovog romana.

Boris Jovanović: Louis, drvo

Boris Jovanović: Louis, drvo

Asocijacije

I

Imponirajuće je koliko se tekstovnih motiva iz Kristin-trilogije može plasirati u šemu iz istorije, prava, psihologije, književnosti. Stvarnost je nepoznata. Čitajući ”Kristin”, djelo koje je od epohalnog značaja za norvešku kulturu, javile su se asocijacije. Jedno je van svake sumnje: seoski svijet i opisi prirode podsjetili su me na Tolstoja. S tim u vezi pronašla sam i neka druga vjerovatna obrazloženja: kao da je došlo do prožimanja u stvaralačkom procesu, što uopšte ne predstavlja ništa neobično: niko ne postaje pisac tek tako i ni iz čega, prije se nešto stvarno dogodi, a nešto se i pročita i tako nastaje stvarnost književnog djela.

”Det var en bitende kold kveld, så
sneen skrek under føttene; stjernene
gnistret tett som rim på den svarte himmel.”

”Veče je bila hladna, snijeg je
pucketao ispod obuće; zvijezde
su svjetlucale kao inje na ogromnom nebu.”

Može se nazvati intuicijom. Bilo je to mjesto kad sam prvi put pomislila na Tolstoja. Da li je veza slučajna?

Veliki ruski pisac Lav Nikolajevič Tolstoj rodio se 1828; živio je i radio na imanju Jasna Poljana nedaleko od Moskve.

Umro je 1910. Napisao je, između ostalog, i djelo Rat i mir za koje nije nikada dobio Nobelovu nagradu.

”Anarhista”, nije mogao dobiti nagradu.3

Lav Tolstoj dospio je u Norvešku svojim djelima, romanima Ana Karenjina i Rat i mir, prvenstveno, a to je bilo osamdesetih godina devetnaestog vijeka.4

Čitali su ga:

Ibsen i Bjørnson i Hamsun i Alexander L. Kielland (: Čelan) i Jonas Lie. Te 1910. imala je Sigrid 29 godina. Iste godine izdala je djelo ”Mladost”, a slijedeće i roman ”Jenny” od kada je definitivno priznata u svijetu književnosti.

Sigrid Undset dobila je Nobelovu nagradu. Bilo je to 1928. Carl Nærup ”syntes” (”je smatrao”, norveški, nap. redakcije) da ”Kristin” podsjeća na Rat i mir. A evo šta je ona odgovorila:

”Ja nisam nikada čitala Lea Tolstoja, ja sam uvijek bila zapadno orijentisana.”

Razgovor je tekao, zapravo, ovako:

Kritičar:

”U norveškoj književnosti javlja se Sigrid Undset kao pisac naših najjačih, najbolje napisanih i najoriginalnijih istorijskih romana: Kristin Lavransdatter i Olav Audunssøn; po obimu i bogatstvu sadržaja dostigli su majstorsko djelo epske umjetnosti: Tolstojev Rat i mir.”

Iz dijaloga: novinari i Sigrid Undset:

”Rekoste li da Nærup uspoređuje ’Kristin Lavransdatter’ sa ’Ratom i mirom’? Zar ne mislite da je to laskavo?”

G-đa Undset, poluglasno: Nisam ga čitala.

Kasnije: Teško čitam ruski. Ja, no roman je predivan. – Zar nije? (hladno, nezainteresovano), ja sam uvijek bila orijentisana zapadno.”

Carl Nærup je kritičar velikog formata. Napisao je 1897. i ”Opise i ugođaje u mladoj književnosti”, kao i poglavlje o modernoj norveškoj književnosti, 1890-1904, koje je sastavni dio knjige ”Ilustrovana norveška istorija književnosti”, autora Henrika Jæegera (1854-95).

Carl Nærup bio je impresionistički kritičar sa velikim talentom za snažna tumačenja; kritika mu je predstavljala profesiju, ”životni zadatak”, imao je veliki utjecaj na čitalačku publiku, mnogo veći nego ijedan norveški kritičar prije njega.

Pretpostavku ne želim pretvoriti u insinuaciju. Mogu jedino navesti da nije trebalo znati ruski; Tolstojeva djela su već bila prevedena na danski.

Amalie Skram (1847-1905) bila je oduševljena ”Porodičnom srećom”; svoje osjećanje unijela je poput čitaoca u roman ”Afkom”, 1898:

– To je ”Porodična sreća” – kaže jedna njena ličnost – od jednog ruskog pisca. Ja prije nisam ništa čitala od njega, niti sam čula njegovo ime. No, to mora da je izuzetan pisac. To je veliki književnik, Henrik! Moraš ga pročitati, nemoguće je opisati.

Tolstoj je govorio s dužnim poštovanjem o Bjørnsonu. Bjørnson je poslao Tolstoju primjerak svoga djela ”Kralj”.

Vezu između ”Kristine – Lavransove kćerke” i Tolstojevog djela ne mogu dokazati. Ovdje je riječ o asocijacijama.

II

Høviska književnost bila je veoma popularna u srednjem vijeku. Varlaam i Joasaf i Tristan i Izolda prevedeni su za vrijeme kralja Håkona Håkonssona. Popularna tema ovih djela koje su ”kao dašak, sa novim idealima i tonom dolazili iz stranog svijeta”, bila je ljubav.

U romanu nalazimo situaciju u kojoj su Kristin i Ingebjørg (dvije vrsnice) napadnute od pljačkaša, a Erlend i njegov pratilac dolaze iz šume jašući na konjima i to u posljednjem trenutku. Mladi ljudi spašavaju djevojke, a Erlend postaje Kristinin vitez.

Viteška romantika prožeta je stilom sage. Nalazimo je između ostalog u Tristanu i Izoldi i u Pripovijestima o kralju Arturu.5

”Priče o kralju Arturu i vitezovima okruglog stola”, prevela je Sigrid Undset 1815. godine.

Taj način opisivanja osjeća se naročito u prvom dijelu romana.

III

”Kristina – Lavransova kćerka”. To je djelo o familijarnim odnosima, o osjećanju dužnosti i poštovanja prema roditeljima i o odnosima između roditelja i djece. Navodim dva odlomka.

”Kristin”:

”Čula je potok koji je tekao i žuborio negdje u blizini; pošla je prema zvuku dok ga nije pronašla; popela se gore na neki veliki kamen i oprala ruke i lice, znojno, izujedano od komaraca.

Ispod kamena vidjela se voda u tihom, slabom padu, a u sredini odsjaj planinskog zida i nekoliko malih breza i busenja – bilo je to najljepše ogledalo, a Kristin je radosno dotrčala do potoka i posmatrala se u vodi – htjela se uvjeriti u ono što joj je Istrid rekla, da sliči svome ocu.6 Smijala se, micala glavom i naginjala naprijed, sve dok se njena kosa nije susrela sa onom svjetlijom koja je ovijala njeno lice u potoku.

Meliha Sandžaktar: Suho cvijeće

Meliha Sandžaktar: Suho cvijeće

Svuda okolo raslo je nevjerovatno mnogo svjetlocrvenog cvijeća koje se zove vodeni korijen; cvjetovi su bili crveniji i ljepši ovdje kod planinskog potoka nego kod kuće duž rijeke. Onda je Kristin brala i povezala svaki cvijet uzicom od trave sve dok nije napravila najljepši, najbogatiji svjetlocrveni vijenac. Djevojčica ga je postavila na glavu i potrčala do slapa da vidi kako izgleda, sad je bila udešena poput odrasle djevojke koja se sprema da ide na igranku.”7

Iz autobiografskog djela ”Jedanaest godina”:

”Tog malog terakota konjica iz Troje koji je dobio od Schliemanna; posudio je Ingvildi, jer je uživao u razmišljanju, ovdje se igra njegovo malo mlado s bucmastim, oznojenim rukama sa jednom igračkom kojom se možda igralo neko dijete iz Troje prije nekih hiljadu godina.”8

”Sva izdanja saga ležala su na najdonjoj polici regala, a Ingvild9 je ležala na stomaku, na tepihu, kad bi čitala svome ocu.”10

Onda je pitala, a on joj je tumačio porijeklo svake riječi ili kakav je bio narodni način razmišljanja u starijim vremenima, jer se iza neke neobično izgrađene rečenice ili genitiva ili dativa koje nemamo više u jeziku, krije uvijek neki način razmišljanja koji se razlikuje od ovog savremenog. Zato se bacila na učenja novog i starog norveškog, ne razmišljajući da bi to moglo biti teško. Teže odlomke, kao stihove iz Edde (”Starije”), čitao joj je i prevodio.

U biografiji o Sigrid Undset nalazimo i ove podatke:

1912. Vjenčala se za Andersa Castusa Svarstada.

1916. Usvaja muževu djecu, iz njegovog prvog braka.

Kristina – Lavransova kći – to je djevojka koja je veoma privržena ocu.

Sigrid Undset slika bračne konflikte i snažne suprotne interese. Kristin živi u braku sa Erlendom čiju je djecu, iz veze sa prvom ženom, priznala; razvode se formalno, a Erlend odlazi da živi na svome imanju. Nerijetko pisci unose i vlastito životno iskustvo u svoja djela.

Radnja romana

Dešava se u periodu između 1306 – 1349. Događaji su smješteni u Hamar, Oslo, Tunsberg, Nidaros (norveški gradovi), u Gudbrandsovu dolinu, (u Trøndelagu), u Dovre (planina), kao i na imanja: Jorun (Jørundgård), Dyfrin, Husaby, Haugen ...11

Priroda je filmska, ljudi se kreću, često na skijama, na konjima ili u kolima, te se slike javljaju i smjenjuju, a uglovi posmatranja mijenjaju.

Šta vidimo u tim kadrovima?

Norveško more, fjordove, potoke, rijeke, vodopade...

Izražajnom snagom proizvodi Sigrid Undset impresiju karakterističnim pojedinostima koje oživljavaju područja ili oblasti u kojima se događa radnja romana.

Oslo, i tada glavni grad, okružen šumovitim brdima, sa Akers-rijekom, ispod Ekeberg-brda; pristaništa povezana: sa Danskom, Švedskom, Engleskom i Njemačkom; Akerhus – sa šumama; Trondheim, osnovan u X vijeku, sa najpoznatijom građevinom, Nidarosdomen, sa Dovre-planinom, sa Nid-rijekom koja uranja u trondheimski fjord; Gudbrans dolina (pokrajina Oppland – danas), sa naseljima, seoskim gazdinstvima, obradivim površinama.

”Vijenac” je prvo i najinteresantnije djelo.

”Gazdarica” sadrži epsku širinu i mirnoću u opisu atmosfere i likova; to je onaj način koji podsjeća na veliko djelo ruske književnosti.

”Krst” je u dobrom dijelu simboličan.

1. ”Vijenac”12
– Jørundgård (naziv imanja)
– Vijenac
– Lavrans Bjørgulfssøn

2. ”Gazdarica”
– Griješni ljudi
– Husaby (imanje)
– Erlend Nikulaussøn

3. ”Krst”
– Pristojnost
– Griješnici
– Korset

U ekspoziciji je predstavljeno imanje Jørun, vlasništvo bogatog seljaka Lavransa Nikulaussøna.

Kristin je djevojčica – doselila se u Jørundgård sa majkom (Ragnfrid) i ocem. Ragnfrid će u toku razvoja radnje roditi još dvije kćerke: Utvhid i Ramborg.

Opisani su i život na imanju i Kristinina putovanja s ocem: prvo u katune, a drugo: preko Hamara u Oslo.

Kristin je narasla, napunila je petnaest godina; Lavrans ju je vjerio po tadašnjim običajima. Vjerenik je: Simon Andressøn, jedan od sinova bogatog seljaka iz okoline. Kristin je ovu vjeridbu prihvatila; običaj je bio da otac bira, a da djevojka pristane ili ne pristane na očev izbor.

Kristinin prijatelj iz djetinjstva, Arne, donosi odluku da (nakon njenih zaruka) otputuje u Oslo. Kristin ga prati. Ona to čini krijući od roditelja, a na povratku susreće sveštenikovog sestrića, Benteina, koji je napada.

U Hamaru će se, nakon nekog vremena, sresti Arne i Bentein; Arne će u tom sukobu poginuti. Selo se, nakon ovog događaja, a pod utjecajem Arneovih roditelja, ”okreće” protiv Kristine.

Lavrans i Simon donose odluku: Kristin će otići, na godinu dana, u manastir, u Oslo.

Ako slijedimo tok glavne radnje, zaplet se dešava u drugom poglavlju.

Kristin je tri sedmice u klosteru.

U Oslo su stigli inostrani trgovci, narod je nagrnuo sa svih strana. ”Od Mjøse do Landemerketa vrvjelo je od svijeta te prve nedjelje u maju” kad su se Kristina i njena vršnjakinja uputile na sajam.

Djevojke su se odvojile, željele su u Miklegård, da nabave obuću.

Trgovac je bio Nijemac, imao je ženu Norvežanku i posjedovao je kuću u Miklegårdenu. Na povratku su se izgubile. Neki mladići im pomažu, a onda ih napadaju.

”Udarila je čovjeka u lice zavežljajem u kojem je držala novac, a on se zateturao, udarila ga je ponovo u prsa, a on se zanio i odgegao prema stijeni i još komad puta nizbrdo. Onaj drugi Nijemac zgrabio ju je ozada, istrgnuo joj novčanik iz ruke i lančić s vrata, iznemogla djevojka pokušala je da mu ga otme. On je htio da se oslobodi, a tada su pljačkaši čuli da neko dolazi.”

Ljubav na prvi pogled, a zatim slijedi niz događaja koji uzrokuju prekid zaruka sa Simonom. Lavrans je uvrijeđen, no naposljetku pristaje da uda svoju kćerku za Erlenda.

Radnja se premješta u Husaby, na Erledovo imanje u Trøndelagu. Kristin postaje majka i domaćica.

Zaplet se nastavlja. Kristinin ”zaručnik” Simon oženio je njenu mlađu sestru Ramborg. Kristin i Simon su rod, a Erlend i Simon postaju badžanaci. Simon je često u Kristininoj blizini.

– Erlend zapada u neprilike političke prirode: učestvuje u zavjeri protiv kralja Magnusa. Zavjera je otkrivena, a Erlend u zatvoru. Simon uspijeva da ga oslobodi, Erlendu oduzimaju ”Husaby”. Porodica se seli u Jørungård.

(nastavak u sljedećem broju)

____________________
1 ”Običaji se mijenjaju vremenom. Ljudska uvjerenja se mijenjaju također, i oni misle drugačije o mnogim stvarima. Ljudska srca se nikad u potpunosti ne mijenjaju.” Ørjasæter, Tordis, Biografija o Sigrid Undset, 1993.
2 Primjer: 373. s.
3 Nag, Martin: ”Tolstojs gjennombrudd i Norge”, s 44.
4 Prevodi na danskom.
5 Istorijski kralj Artur živio je u 6. vijeku; bio je starješina britanske vojske u borbi protiv anglosaksonaca.
6 Podvlačenje je moje.
7 ”Kransen”, s. 22.
8 ”Elleve år” s. 12.
9 Ingvild je Sigrid.
10 Isto, s. 274.
11 Hamar je grad-centar za naselja u okolini jezera Mjøsa. Nalazi se u pokrajini Hedmark koja ima najviše šume, najviše irvasa i najveće površine obradivog zemljišta. Tunsberg, u pokrajini Vestfold (danas je ”glavni” grad Larvik). Sør-Trøndelag – pokrajina, proteže se do trondhejmskog fjorda i od švedske granice do ostrva Hitra i Frøya.
12 Djelo je prevedeno na naš jezik, kod nas.

Prethodna · Sadržaj · Naredna

Rahman Šabanović: Stari most [Povećaj]

Index · Novi broj · Arhiva · Traži · Info · Linkovi
Redakcija · Pretplata · Kontakt

Zadnja izmjena: 2004-07-14

ISSN 0350-6517
Copyright © 1995-2008 Časopis Most · Mostar · Bosna i Hercegovina
Design by © 1998-2008 Haris Tucaković · Sweden