![](../10x10.gif)
Anto Zirdum
PRVI DOBAR ZNAK
Fenomenologija globalne
svakodnevnice |
|
![](../10x10.gif)
Često mi prijatelji i kolege pripomenu kaka im je neki stari čovjek
rekao: ”Dijete, zapamti, doći će vrijeme kada će svega biti samo
para neće”. Sve se češće sjećaju tog proročanstva mudrih staraca
u koje nisu htjeli vjerovati. No, po svemu sudeći proročanstvo se
ispunilo. U našem okruženju besparica postaje opća pojava. Novca
nemaju ni oni najbogatiji, oni koji su se u ratno-poratnom vrtlogu
brzo obogatili, zakapitalili i uplovili u sigurnu, oku sirotinje
sklonjenu, luku za jahte malobrojnih. Svakome pametnom je bilo jasno
da će se to dogoditi jer krize, kolapsi, recesije se i onako
periodično događaju, a kod nas, i slijepcu je bilo jasno da puno
više uvozimo nego izvozimo, da imamo potrošnju veću nego mnogo
razvijenije ekonomije, da naprosto ne stvaramo novu vrijednost, da
se zadužujemo itd.
![](../10x10.gif)
Bilo je jasno pametnim ljudima ali pametni ne drže kapital; već
su ga u tom ratno-poratnom ambijentu preuzeli priprosti, pohlepni,
drski, pustolovni, hazarderski otimači, a kada su oni iskoristili
okolnosti i dočepali se kapitala; (dovoljno je bilo prošvercati
jedan kamion pića ili cigareta pa da se netko preko noći obogati);
onda je on njih preuzeo svojom vulgarnom logikom zvanom brza
oplodnja, veliki koeficijent obrta, laka zarada i sl. a to je logika
kojom se sredstvo otkida kontroli i postaje cilj sam za sebe. A ta
logika u uvjetima nikakvoga morala, slabe zakonske regulative i
korumpiranog aparata prisile nužno je morala dovesti do toga da se
svi (domaći kapitalisti), hoće baviti trgovinom, odnosno uvozom roba
iz Hong Konga, (Italije, Mađarske itd. a za te robe
izvezli su samo novac jer naši trgovci ništa ne znaju prodati tamo
gdje postoji stvarna trgovina, a ne dilanje kao kod nas, i na kraju
svega ima (robe) ali novaca nema. Nema narod (kupci), nemaju ni naši
nazovi trgovci, fiktivni bogataši koji su jedni drugima toliko dužni
da unutarnji dug višestruko prevazilazi vanjski. |
![](../10x10.gif)
![Miralem Brkic: Lomljenje vertikale, crtez-tus](brkic.gif)
Miralem Brkić: Lomljenje
vertikale, crtež-tuš |
Nažalost, malo tko od tih trgovaca shvaća da imaju odgovornost za
cjelinu oko sebe i da su oni ti od kojih se očekuje da pokrenu
proizvodnju i dvosmjernu trgovinu (pune kamione u oba smjera), i još
uvijek misle da su oni pobrali svu pamet i da su Bogom dani da od
sirotinje pokupe novac i odnesu ga vani, te čekaju neko čudo.
![](../10x10.gif)
A to ”čudo”, tu iluziju da se može dalje opstojati, pružit će im
tzv. strani kapital i to onaj najbezdušniji mogući - bankarski
kapital. On je svoju šansu vidio upravo u gladi za novcem (našoj
besparici) te nam je pružio slamku spasa, novac za visoke kamate.
Kredite su uzeli i građani i trgovci, no malo je utopljenika spasila
slamka. Bez dobra konopca ili vještih plivača malo ih se spasilo.
Slamka je obična iluzija, posljednja nada prije utapanja.
![](../10x10.gif)
Kad voda dođe do grla, (a to se u pravilu događa šeste godine
poslije svakoga rata), onda se počnemo pitati tko nas je gurnuo u
vodu, dobijemo želju da se počnemo racionalnije ponašati. No, i u
vodi do ustiju ima onih koji misle da će potapanjem oko sebe oni
isplivati, te umjesto mogućega organiziranoga spašavanja potiču kaos
s primišlju da će oni biti ti lukavci koji će na kraju ostati. Ne
shvaćaju da moral nije neko etičko ili religijsko pitanje već i
ekonomsko i ekološko pitanje i da bogatstvo naprosto ne vrijedi kada
je čovjek sam, a nemoguće je da opstoji kao nagomilano blago kada su
oko jednog bogatoga svi siromasi.
![](../10x10.gif)
A ako je ovo gruba slika naše ekonomske stvarnosti i ako već duboko
u genima imamo ukorijenjenu naviku da više trošimo nego što zaradimo
(recidiv socijalizma) onda je svakomu pametnomu jasno da će
definitivno morati doći do loma iluzija i promjene mentaliteta i
ponašanja. A to nazivaju tranzicijska drama koja će za mnoge biti i
tragedija. Neki će umrijeti od gladi, neki će poludjeti, neki će se
ubiti, neki će završiti u zatvoru; ali moramo jednom doći do
ambijenta u kojemu će rad i istinska (poštena i odgovorna)
poduzetnost doći na svoje i bitno determinirati sve ostale tokove i
tijekove životnoga djelovanja u ovom našem BH okruženju.
![](../10x10.gif)
Ako bi htio biti optimističan, a svakako treba i u najkritičnije
osvrte unijeti ozračja nade, onda ću parafrazirati nečiju ružnu
misao o tome da kod nas NE MOŽE BITI BOLJE DOK NE BUDE GORE,
koja zapravo sugerira to da mi kasno postajemo svjesni koliko nam je
loše, a poznato je da se raja (kmetovi, proleteri i ostale potlačene
klase) ne buni kada joj je loše već kad postane svjesna da joj je
loše.
![](../10x10.gif)
Što je ovdje optimistično? Pa činjenica da napokon (pomalo)
postajemo svjesni da gore ne može biti i da više ne vjerujemo onima
koji nam govore da može. A to je doista prvi dobar znak. |
|
|