Home · Info · Arhiva ·
Novi broj · Traži · Linkovi
Redakcija · Pretplata · Kontakt


Broj 142 (53 - nova serija)

Godina XXVI septembar/rujan 2001.
Prethodna · Sadržaj · Slijedeća

Sabahudin Hadžialić
MEDIJ - ŠKOLA - POJEDINAC - BAŠTINA - MEDIJ
Savjetovanje o strategiji zaštite i obnove kulturne baštine u FBiH,
Sarajevo, 05. juli 2001. g.


Govoreći o kulturnoj baštini u Bosni i Hercegovini i njenoj zaštiti nezaobilazna stavka su svakako mediji, odnosno svi oblici neposrednog načina komuniciranja unutar jednog društva. Uopćeno gledajući sredstva javnog informisanja usmjerena ne samo informiranju već i edukaciji ljudske populacije moraju imati značajno mjesto u zaštiti kulturno istorijskog blaga BiH. Imajući u vidu činjenicu da je u godinama iza nas video, audio i pisani medij imao retrogradnu ulogu unutar usmjeravanja naroda ovih prostora a sve u cilju zadovoljenja potreba, hajde da kažemo,
naciona, te riječi koja je dignuta na pijadestal ljudske manipulacije hraneći se uništavanjem drugog i drugačijeg a nerijetko i svega dobroga unutar sopstvenog habitusa što se može otvoreno nazvati identitetom sopstvenog bića.

Navodeći medije kao jedan neposredni oblik manipulacije ljudskim dušama, u ovom prostoru i vremenu koji zovemo našim, nikako da pronađemo
modus vivendi korištenja najkvalitetnije pretpostavke upotrebe medija - upotrebe u obrazovne svrhe.

Jer, mediji nisu samo sredstva javnog komuniciranja, mediji smo svi mi - jer uzimajući SJK kao produženu ruku ljudske komunikacije valja nam se usredotočiti na pojedinca koji komunicirajući sa drugima razmjenjuje informacije, preuzima feed-back stvarajući sliku o stvarima koje ga zanimaju. No, ono što je izuzetno zapostavljeno, unutar Bosne i Hercegovine je sigurno rad sa budućim generacijama, generacijama koje nam valja odgajati i obrazovati ka usmjerenju da se budućnost jedne države valja graditi uzimajući u obzir razumijevanje ne samo historijskog trenutka u kojem živimo već i takozvana sjećanja prošlosti uklesana u likove, djela i spomenike koji obilježiše epohe iza nas. Naravno, ne možemo negirati ono što i jeste dijelom kvalitetno unutar obrazovnog sistema a odnosi se na proučavanje dijela historije koja se bavi uspomenama prošlosti. Da, uspomenama prošlosti i to možda malo rogobatno zvuči, no istina je uvijek bolna jer bavljenje historijom na ovim prostorima a posebno kulturnom baštinom je, bar za sada, uvijek bilo opterećeno dnevno-političkim potrebama vlastodržaca. Najmanje su se bavili sveobuhvatnom analizom baštinom bogatih bosanskohercegovačkih prostora ad hoc težeći samo svojim usko-pragmatično- političko- nacionalnim interesima.

I radi toga nove generacije zaslužuju bolju i jasniju sliku o svemu što pretpostavka baštine jeste. Ne, ja ne želim zagovarati uvođenje predmeta u škole koji bi se bavio samo tim aspektom obrazovanja, već iskoristiti postojeće ljudske i materijalne resurse usmjerene ka građenju izgubljenje svijesti o kulturnoj baštini ovih prostora. Da, jer potrebno je probuditi sjećanja na sve ono dobro iz vremena prošlosti kada su postojale institucije na nivou cijele države koje su se brinule i o baštini naroda ovdašnjih. Neko će reći: Zar ih nemamo i sada? Odgovoriću protupitanjem: Zar bismo mi bili danas i ovdje da to funkcioniše?

Dr. N. Velić: Emir Balić
Dr. N. Velić: Emir Balić
  Dr. N. Velić: Radmilo-Braca Andrić
Dr. N. Velić: Radmilo-Braca Andrić


No, metodološko pitanje... KAKO?... Nameće zadatke za sve nas da to pokušamo uobličiti. I tu dolazimo do medija u koje nam valja uključiti sve oblike komuniciranja i pored obrazovanja mladih generacija uz pomoć školskog sistema. Vratiću se tome, no da nabrojim još nekoliko oblika neposredne komunikacije: Svi oblici pisanih materijala koji nas svakodnevno bombarduju putem marketinških poruka, jumbo plakata, logotipi svih vrsta pa čak i na običnim upaljačima, itd.; i najvažniji oblik globalizacije komunikacija - Internet - mjesto gdje sve postaje moguće - Istovremenost postavljanja pitanja i davanja odgovora unutar globalnog sela što se svijetom zove. Da bi konačno stigli i do odgovora na zadatu temu: Jačanje svijesti o vrijednostima kulturnog nasljeđa i medijske aktivnosti: Medij - Baština - Škola - Pojedinac - Medij. Odgovor se nalazi unutar gore navedenih premisa naznačen u slijedećem:

1. Uobličavanje konkretnog zadatka - Kako izvršiti prezentaciju uz pomoć medija? U ovaj oblik valja uključiti vrsne profesionalce historijske i žurnalističke struke kako bi uz zajedničke napore naznačili i pripremili osnovna usmjerenja ka zaštiti kulturnog nasljeđa uz pomoć medija.
2. Razrada teme - Na koji način uvesti komunikaciju kao conditio sine qua non jačanja svijesti o vrijednostima kulturnog nasljeđa?
  a)

Razdvojiti globalne javne i lokalne javne medije (ovdje uzimamo u obzir i privatne medije koji svojim radom spadaju u gore navedene dvije kategorijc). Zbog čega ih razdvajati?

Jednostavno, da bi time dobili kvalitet više: Globalni javni mediji u Bosni i Hercegovini se ovdje posmatraju kao Public Broadcasting Service (PBS), Televizija Federacije BiH (TEST kanal), Radio-Televizija Republike Srpske (RTRS), Radio Federacije BiH, BH Radio 1 (iako se Savjetovanje odnosi na Federaciju BiH, nezaobilazna je činjenica da nam valja u razmatranja uključiti cjelokupni prostor BiH), koje valja usmjeriti ka globalnim pretpostavkama, kako bi postali objedinjavajućim čimbenicima informacija koje čine prostor Bosne i Hercegovine, a time i obrazovnog sistema u cjelini u BiH. Istovremeno, valja nam svu pažnju usredotočiti ka sličicama što mozaik entiteta i kantona ovdašnjih čine - lokalnim radio i televizijskim stanicama/postajama, koje itekako mogu biti od pomoći u obrazovanju mlađih generacija kada je kultuma baština u pitanju.

  Slijedeći su načini:
  a1) Radio i tv emisije kontaktnog tipa - redovno učešće profesora historije/povijesti iz lokalnih škola uz razgovore o određenim lokalitetima gdje se nalaze spomenici od značaja za kulturnu baštinu. I ne samo učešće profesora, već i učenika koji iskazuju interes za proučavanje kulturne baštine. Termin valja uskladiti sa časovima tako da učenici mogu pratiti emisiju i javljati se (telefonom ili elektronskom poštom) kako bi neposredno participirali u istoj.
  a2) Istovremeno učešće lokalnih radio i televizijskih stanica na časovima historije/povijesti i praćenje određenih prezentacija koje su vezane za kulturnu baštinu tog lokalnog habitusa.
  a3) Korištenje svih predmeta koji su na ovaj način u mogućem korelativnom odnosu sa temom: Likovna umjetnost, geografija, historija, domaći jezik.
  a4) Specijalizirane emisije tokom kojih se mogu posmatrati, komentirati i analizirati određene epohe koje su obilježile ove prostore istovremeno se usmjeravajući na ono što jeste bio dio kulturne baštine unutar epohe koja se posmatra.
  a5) Marketinški pokrivene tzv. Kviz emisije koje bi na jedan zabavan način približile kulturnu baštinu mladim generacijama.
  a6) Namjenski rađeni feljtoni u pisanim medijima kao pretpostavka buduće analize sadržaja od strane učenika.
  a7) Podsticanje komunikacije ne samo unutar škole na relaciji profesor- učenik već i izlazak na interesantne lokacije i aktivno učenje na licu mjesta uz komentare profesora i učenika. Istovretneno bi to bile i radne posjete (u slučaju zapuštenosti prostora) gdje bi na tim malim tzv. radnim akcijama, radeći, učenici gradili svijest ne samo o kulturnoj baštini već i o državi čiji sastavni dio jesu.
  a8) Izrada WWW (World Wide Web) stranica na Internetu koje se odnose na kulturnu baštinu, a koje bi Internet konekcijama bile linkovane jedna na drugu i zajednički činile zajedničke nakane širih bosanskohercegovačkih prostora.
3. Pojedinac usmjeren medijskoj prezentaciji - Da li su učeničke ekskurzije još jedan valjani oblik komunikacije sa kulturnom baštinom?
  a) Idući od lokalnog ka globalnom, a uz pomoć nadležnih isntitucija, mogu se razraditi strateški oblici komunikacije lokalnog i globalnog, i to ovom prilikom u obliku medijskih praćenja razmjena posjeta učeničkih ekskurzija u Bosni i Hercegovini. Kako? Jednostavno. Ako učenici iz Jajca borave u jednodnevnom izletu u Bugojnu ili Trebinju, odnosno obrnuto, tada bi kako lokalni javni, tako i globalni javni mediji svakako pronašli prostora i vremena da zabilježe te posjete i druženja usmjerena ka jačanju svijesti o kulturnom nasljeđu koje ne pripada ovom ili onom narodu, ovom ili onom nacionu već društvu u cjelini.
Dr. N. Velić: Ico Mutevelić
Dr. N. Velić: Ico Mutevelić
  Dr. N. Velić: Ifet Kapidžić
Dr. N. Velić: Ifet Kapidžić
4. Entitetske institucije (kao i kantonalne) koje se bave kulturnom baštinom i njihova uloga u svemu ovome - Kako iskoristiti postojeće institucije i spriječiti dalju eroziju sopstvene sudbine gradeći nova shvatanja o nama samima, a uz pomoć proučavanje kultume baštine?
  a) Ovdje se pojavljuju navedene institucije kao tzv. glavni koordinatori decentralizacije (a u skladu sa Daytonskim pretpostavkama) rada i promišljanja o kulturnoj baštini. O čemu se radi? Naime, edukacija uz pomoć svih vrsta navedenih medija neće biti dostatna ako na adekvatan način nisu uključene i odgovarajuće entitetske i kantonalne insitucije (a da o državni i ne govorimo) koje se bave proučavanjem i zaštitom kulturne baštine. To su naravno svi tzv. Zavodi za zaštitu kulturno-historijskih spomenika, Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika i drugi. A sve to u koordinaciji sa odgovarajućim Ministarstvom obrazovanja, nauke, kulture i sporta koje je nadležno za ovo pitanje. I kako medije iskoristiti i ovdje? Jednostavno. Redovnim izvještavanjem uz pomoć Sredstava javnih komunikacija o svim aktivnostima nadležnih tijela a vezano za zaštitu kultune baštine prostora koji se pokriva.
5. I posljednje, ali ne i zadnje je svakako odnos medija prema turističkim naznakama određenih lokacija spomenika kulture na ovim prostorima. Istovremeno će se uobličiti i ekonomski potencijali određenih prostora kao i upoznati javnost o primamljivim turističkim lokalitetima. Iako otrcana fraza Upoznaj domovinu da bi je više volio na ovaj način dobija kvalitet više obzirom da je mali broj onih koji su upoznati sa činjenicom o egzistenciji pezocifrenog broja stećaka na području Bosne i Hercegovine. Turizam može uspjeti stvoriti ekonomske pretpostavke razvoja zaštite kulturne baštine i ne samo eksterno (prema drugim zemljama) već i interno (unutar BiH).

I kao logičan zaključak nametnute teze dolazimo do jednostavne formulacije. Sredstva javnog komuniciranja (odnosno Sredstva masovnih komunikacija) jesu i ostaju oblik edukacije najmlađe populacije, ali i nezaobilazan oblik buđenja uspavane svijesti i ostalog dijela populacije (nas, tzv. odraslih malih judi) kada je u pitanju zaštita kulturne baštine Bosne i Hercegovine. Valja nam se time pozabaviti jer zemlje bez sjećanja su osuđene na nestanak. Bosna i Hercegovina to ne smije sebi dozvoliti.


Prethodna · Sadržaj · Slijedeća

Jusa Nikšić: Kanjon

Home · Info · Arhiva ·
Novi broj · Traži · Linkovi
Redakcija · Pretplata · Kontakt

Časopis Most je upisan u evidenciju javnih glasila R BiH pod brojem 536 od 30.11.1995.
i oslobođen je plaćanja poreza na promet.
ISSN 0350-6517

Na vrh

Copyright © 1995-2001 Časopis Most · Mostar · Bosna i Hercegovina
Sadržaj obnovljen: 14-05-2004

Design by © 1998-2001 HarisTucakovic, Sweden
oo