|
![](10x10.gif)
Sad mrtav ležiš u sjeni svojoj
u modroj rijeci, ogledalu svome
k’o mlada kad na vjenčanje hodi
kruna na rijeci, kruna na djevojci.
![](10x10.gif)
Nema te više ti starino
ti spono kamena i svjetla u rijeci
tog modrog neba na pripeci.
![](10x10.gif)
Tako je krnjavo bez tebe
a kule, a kule... te zidine stare
ostale su k’o odsječene grane
da stražare u nepovratne dane.
![](10x10.gif)
Ubiše starca bijelog od stoljeća
što gradu ime je dao
mrtve mu kosti ispire rijeka
a nekad, na suncu se pekao.
![](10x10.gif)
Il’ možda je starac u koljevku pao
u vode modre da ljuljaju ga samo.
![](10x10.gif)
Kočoperan i stasit, prkosio
do neba se propeo
zajašio rijeku, premostio
sjenku u nju bacio i vječito zrcalo pravio.
![](10x10.gif)
07.12.’93.
|