![](10x10.gif)
Ovo je Slovo trebalo da tretira posve drugu temu, ni političku, ni kulturnu, nego,
onako, između. Ali... nedavno, prilikom otvaranja Saudijskog kulturnog centra u Mostaru,
jedan stari znanac i drug kojeg nisam sretao poodavno, reče mi: da sam divan čovjek,
pravi urednik, ali - tanak musliman! Još dodade da me više ne cijeni niti obožava, kao
otprije.
![](10x10.gif)
Na trenutak, skamenih se kad mi ovo reče. Ali me jaran nije izbacio iz takta. Jok, ni
mrve. Pomislih: da mu uzvratim na isti način - da je on dobar, podebeo musliman, a rđav
čovjek - ne dolazi u obzir. Mora se to polahkice, obazrivo, kao da se na kakvoj
izmišljenoj spravi vagaju riječi i proba njihova nosivost.
![](10x10.gif)
- Hajmo mi na kahvu u ”Mimozu”,
pa ćemo tamo o svemu...
![](10x10.gif)
Ne htjede. U žurbi je, veli, i samo mi pruži papirić gdje, krasnopisom na računskoj
teci doslovce piše: ”Pozivam svoje (stare i nove)
prijatelje i komšije, kao i predstavnike MZ i dr. da dođu na moju skromnu svečanost
povodom obilježavanja 7. godišnjice mog izbjeglištva i beskućništva. Dođite da
svojim prisustvom uveličate ovaj moj tužni ali značajni jubilej!”
![](10x10.gif)
- Ako ne dođeš, žestoko ću se naljutiti...
![](10x10.gif)
Bijah zbunjen. Šta se dešava s mojim starim kolegom! Svakako da je minuli rat ostavio
traga u njegovoj duši i ponašanju. Na ovako neobičan način dići glas protiv nemoći
međunarodne zajednice i domaćih izdajnika da se građanin Z. B. vrati u svoj prijeratni
trosobni stan na desnoj obali, njegovo je ljudsko pravo, kao i pravo na tugu i radost,
glad i žed, bol i patnju.
![](10x10.gif)
Zbog drugih, prečih obaveza nisam se odazvao pozivu. Zažalih... I pokajah se što
prognaniku - slavljeniku pred Saudijskim kulturnim centrom barem ne rekoh da sam i
sam beskućnik, te da cijelog života bijah teist i ateist pomalo, antiteist nimalo...
Helem, izgubih još jednog prijatelja, Mostarca.
![](10x10.gif)
![Most na Buni](most_na_buni.gif)
![](10x10.gif)
Pa čitavu jednu bogovetnu noć pošto mi je pobrkao koncept ovog Slova, sa starim sam
znancem vodio ”dvoboj”, kao moj lapis s praznim
papirom...
![](10x10.gif)
Alahu moj, koga sve nisam volio, (i danas volim) u ovom gradu i u ovoj Hercegovini, a sada
ne znam da li, zbiljski, i ko voli mene.
![](10x10.gif)
Između ostalih, volio sam jednog boema Hamu Ajkića i jednu poetesu Mirelu
na Luci; jednog plemenitog obućara Husu Kukricu na Carini; jednog Zifu
harmonikaša iz Cernice; jednu slikarku Tamaru s Korza; jednu Maricu
i Snežanu Stević s Mejdana; jednog Cocu i ribarsko društvo iz
Mahale; jednog Iću Šunjića i Bana Ćorića s Rudnika; jednog
rudara Jagoša Muratovića iz Brankovca; jednog Širaza, Salema Batlaka
i Jusu Dizdarevića s Balinovca; jednog Juru Tutu iz Hamzinog Cima,
jednog gostioničara Marka s vrela Radobolje; jednog fotografa Mahu iz Jasenice;
jednu porodicu Karadeglija iz Ortiješa; jednu obitelj Lasić s Bakšima...
onda, volio sam toliko zidara i bravara, trgovaca i putara; inženjera, ljekara i slikara,
pa učiteljica i starih profesorica, čistačica, pjevačica i konobarica...
![](10x10.gif)
Zatim, kad se samo sjetim i prisjetim, volio sam jednog Avdicu i Seju Balalića, Ranka
Skočajića, Sulu Handžara i hodžu Drljevića iz Blagaja; jednog Salku
Badžaka i Niku Blaževića s Bune; jednog lovočuvara Abazu sa Zijemalja;
jednog Ibru Lalića iz Drežnice; jednog Fiku Hodžića i Milu
Primorca iz Potoka; jednog Ibru Ćorića ”Frku” i Omera Špagu iz Podveležja;
jednog Hasana, Mutu, Vasu i Radojku iz Počitelja; jednog Salku
Trbonju i Muju Đonku iz Bivolja Polja; jednog Novu Marića i Fatimu
Ćupina iz Nevesinja; jednog Emira Kazazića iz Gacka; jednog Adema
i Janka iz Bileće; jednog Cicu, Mehu, Radu i Envera Šarića
iz Trebinja; jednog Miketića, jednog Emira i Zećira iz Stoca;
jednog Momčila Bekana i Ziju Bostandžića iz Čapljine; jednog Antu
Bazinu i Krešić Iliju iz Gruda; jednu Miladu, jednog Josipa
Ereša i Milu Bradvicu iz Ljubuškog; jednog Kapetanović dr. Rizu
iz Vitine; jednog Srećka Žulja i Jerku Senjaka iz Posušja;
jednog Ljiljanka Naletilića, jednog horovođu Mirka, jednog fra Jozu
i fra Vendelina Karačića sa Širokog Brijega; jednu ugostiteljku Janju,
njenu obitelj, jednu Jagodu i Mladena Sulića i jednog Đuru Jovanovića
iz Čitluka; jednog Mehu Rizvanovića, Edhema Badžaka i Stipu Galića
iz Konjica; jednu Krešimiru, jednog Ikasa, Grgu, jednog Karajicu,
Mehu Dubljevića i jednog Božu Dubljevića i kompletno KUD ”Mladost” iz Pologa... i još njih
mali milion, volio i još uvijek volim.
![](10x10.gif)
Allahu moj, koga sve nisam volio u ovom gradu i u ovoj Hercegovini. Kakve fajde, kad sad
ne znam da li zbiljski iko voli mene.
![](10x10.gif)
A šta bi i očekivao ovaj zapisivač, inače hodžinski sin, pa još tanak musliman, tobe
ja-rabi!
|