![](../10x10.gif)
Goran Sarić
HODOČAŠĆE |
|
![](../03637/10x10.gif)
Doziva
li je iz mračnih niša, ispregrađenih
ureda Agzo-Nobela.*
Pruža li montažni prst,
mesnatu dugu ravnovjesja,
preko mutnih, ustajalih kanala Amsterdama.
Na Trgu Traženja gomilu trave popuših ne
bih li joj se, k’o
biva,
tako, vještačkom vatrom, iznutra, približio.
![](../03637/10x10.gif)
Preko izmišljenih brda Niske zemlje u
gojzericama,
mahnita budala, s teškim rusakom na leđima
hodio,
nijemi hodočasnik ludošću zaslijepljenih,
u ništa.
Najviše krovove, mjesta što
gromovi ih oduvijek ljube,
za žestokih oluja, nepokolebljiv, birao -
neka udare, nek’
samo... ne bih li većom
vrelinom
ovu vrelinu spržio.
![](../03637/10x10.gif)
Spoke-rider,
vozač-samoubica,
u starom autu, zabranjenim smjerom jurio,
svezanih očiju pičio,
da bih joj, vazdabježećoj,
nešto kazao.
![](../03637/10x10.gif)
A ona, reče mi jedne noći sanjivi Borhes,
svo vrijeme, zapravo, bijaše tu,
u ovoj pihtijastoj, drtavoj pjesmi.
*Agzo-Nobel,
zgrada osiguravajućeg društva u Holandiji
(Prim. G.S.) |
|
|