Munib Delalić
SAVREMENA NORVEŠKA
POEZIJA |
| |
ODD
ABRAHAMSEN
Vrijeme što će doći
Vrijeme se buduće kreće poput
lozja
i pšeničnoga zrna što u polju
klasa,
kao žene što još postoje u
pogledu mom
neizvještačenom u jutru žutih
makova.
Želim prijateljstvo biti, jezik
što
raste i šumi više neg u
sjećanju jednom
pod rubom brdašca i u rujanskim
šumama
koje nas na tren poput velikoga
događaja ozare.
Tvoje je lice moje društvo u
siromašnu
evropskom krajobrazu, nametljivo
od krivnje nesretno. Spontani Ti
u kućama,
nesebičnim kao nova jabukova
stabla
daleko od posječenih crkvenih
tornjeva u šeher-Sarajevu.
ANNE BJORKLI
Potom
norveška večer u studenom
devetsto devedeset šeste, topla
divanhana stolice
tople
uključen televizor
gledam
jednu tihu zelenu sliku
drvo s plodom
par čizama i
prazne hlače
bjelokosni kukovi
usred bogata zelenila, muhe zuje
ne više
jedan se mlad čovjek strmoglavio
preko granice, posljednje
prekrasan je njegov zadnji krevet
odmor nikada nije gadan
odvratno bje prije
strmoglava
i vidim, sad su livade
u Bosni
isto lijepe isto
mirne i zelene
kao prije
ANNE BOE
Ostatak
usijani u pustom, sivom
k sivom smo nošeni
pepeo, pod lavom nam
crni svjetlo veselo
krvari i
gruša, krvari
iznov skače
pali
šta je to što ukočeno bijelo
stiže
izdaleka tražeć
svoju jagnjad? jedan
zdenac sad
zdenac za svoje obeznanjeno
ocem napuštenog sebe
koja molitva, koja će pješčana
se figurica
sad zauzet
u baštinu
uzet
u kol'ko zrnaca
krčag
sarajevo, oči izvađene
bosna, prsli krčazi
pa ipak
iz tebe piju
JAN ERIK
VOLD
5
Kad je EU priznala
Bosnu i
Hercegovinu kao samostalnu, i
zatvorila oči
kad je ovu državu
okupirala
jača, nije li trebala
EU
učiniti
nešto? Ili priteći Bosni i
Hercegovini u pomoć
ili
ponišiti svoju odluku? |
|
|
