Salko Saric
NAJVECI
BOSANSKOHERCEGOVACKI
ETNOLOG I FOLKLORIST
Austrijski
znanstvenik Friedrich Salomo Krauss |
Friedrich
Salomo Krauss, folklorist, pripovjedac i
seksolog, rodjen 7. 10. 1859. u Slavonskoj
Pozegi, umro 30. 5. 1938. u Becu.
Otac Wilhelm (1813 - 1890), trgovac; mati
Ernestine Eva Herzog (1817 - 1888).
Krauss je studirao klasicnu filologiju i
historiju u Becu od 1877. do 1881. Medju
ostalima kod Th. Gomperza i K. Schenkla
(dr. phil. god. 1882.). Zanimanje
za folkloristicke i etnografske
osobitosti njegove juznoslavenske
domovine uskoro je dovelo do toga da je
okrenuo ledja svojim prvotnim studijskim
predmetima.
Po nalogu prijestolonasljednika
Rudolfa (1858 - 1889) i beckog
Antropoloskog drustva proveo je godine
1884/ 1885. opsezna terenska istrazivanja
u Bosni i Hercegovini, pri cemu mu je kao
sudskom tumacu za sve juznoslavenske
idiome u Becu od velike koristi bio
njegov izvanredan jezicni talent.
Kvantitativno kao i kvalitativno posebice
je znacajan plod sakupljacke djelatnosti
pri cemu se posebno istice veliki broj
guslarskih pjesama islamiziranih
balkanskih Slavena koji je tvorio osnovu
i glavni izvor za njegove naredne radove
u svojstvu izdavaca i prevoditelja kao i
samostalnog istrazivaca na etnoloskom i
kultorno - historijskom podrucju. Njegove
publikacije vezane za kulturno blago i
narodnu epiku juznih Slavena ucinilo ga
je osobito zasluznim za dragocjene
istrazivacke rezultate u okvirima
balkanistike i poredbene
indoeuropeistike. Na taj je nacin
jos za zivota bio smatran "najboljim
poznavaocem juznoslavenskog
folklora" (J. Belovic).
Cini se da ga je naglaseno
erotski element mnogih tekstova sto ih je
sakupio potaknuo na to da se
pocev od prijelaza stoljeca intenzivnije
bavi predodzbama koje su u osnovi tih
prica kao i moralnim zasadama i obicajima
koji korespondiraju s tim predodzbama,
sto je kasnije imalo za posljedicu da se
Krauss od prvotno balkanocentricnog
folklorista i filologa preobrazio u
univerzalno orijentiranog etnografa i
historicara kulture. U svrhu sto pomnijeg
istrazivanja i sto istinitijeg
prikazivanja sveukupnih, pa cak i onih
neobicnih i nastranih manifestacijskih
pojavnosti erosa kod svih naroda u svim
vremenima i podrucjima, Krauss je skupa s
nekoliko istrazivaca morala i obicaja
godine 1904. pokrenuo godisnjak pod
nazivom "Anthropophyteia",
koji, izlazeci u opsegu od deset zamasnih
svezaka do 1913. godine, jos i danas
tvori veoma zanimljivu riznicu gradje.
Osim toga je Krauss, koji je vec tokom
90-tih godina proslog stoljeca u Becu kao
izdavac jednog etnoloskog casopisa bio u
prilici da sakupi odgovarajuca iskustva,
pokrenuo jos dva publikacijska niza koja
su objavljivanjem opseznih tekstova
upotpunjavala glavni casopis. To su "Biewerke"
(Prirucna djela) u periodu od 1907. do
1929. u deset monografskih svezaka od
kojih jedan sadrzi Kraussov rad o
spolnom zivotu Japanaca (1907 -
1911); cetiri sveska "Historijskih
izvora" (1906 - 1907),
uglavnom posvecena izdavanju njemackih
puckih komada iz doba ranog novog vijeka.
I na tom drugom podrucju svoga rada
Krauss je svojim, predrasudama
neopterecenim, drzanjem stekao velike
zasluge, bez obzira na to sto to u ono
doba, kad je jedan temeljit erotolog lako
bivao obavijen vonjem erotomana, nije
moglo biti adekvatno vrednovano. Na
temelju ovih zasluga Krauss se
kao vodeci predstavnik austrijske skole
etnografsko- folkloristicki utemeljene
historije morala i seksologije
stavlja uz bok sa znanstvenicima kakvi su
bili Blüml, Gugitz, Pachinger,
Stern, Wesselski, Hovorka i Kornfeld.
Za razliku od Freuda i Kraft-Ebinga,
koji su primarno medicinske
provenijencije (neurologija/
psihijatrija), a s kojima je Krauss bio
dobro upoznat odrzavajuci s njima
visestruke kontakte, ovaj se veliki
znanstvenik rukovodio teznjom da
podrucje, sto ga je izgradio kao svoje
vlastito istrazivacko bavljenje, ucini
pristupacnim uz pomoc gradje i metoda
humanistickih i kulturoloskih znanstvenih
disciplina. Bio je to znanstveni pristup
koji Kraussa kao predanog znanstvenika
stavlja uz bok sa znanstvenim
autoritetima kao sto su Hermann
Heinrich Ploss, Iwan Bloch, (Eugen
Dühren), Magnus Hirschfeld ili
pak Paolo Mantegazza. |
 |
Krauss je bio opcinjen
ljepotom muslimansko- slavenskih
epskih pjesama. On je u
ovim tvorevinama vidio najvisi i
umjetnicki najsavrseniji izraz
juznoslavenskog narodnog
stvaralastva. Njegovu
misljenju da neke od njih dosezu
razinu svjetske knjizevnosti i da
su im ravni samo starogrcki epovi
Homerovi i pjesme o Nibelunzima
prikljucio se u novije vrijeme
istaknuti njemacki povjesnicar Georg
Stadtmüller. U djelu
"Slavische
Volkforschungen"
(Leipzig, 1908), Krauss
kaze da nijedan drugi narod medu
Indoeuropljanima nije "iz
dubine brazda svojih grudi
izvukao tako valjano bogatstvo
narodnih epova" kao
juznoslavenski muslimani.
Boraveci u BiH od marta 1884. do
augusta 1885. godine Krauss se
vise puta zadrzavao u Mostaru
i okolnim selima radi
prikupljanja gradje. Zna se da je
9. i 11. maja 1885. godine
boravio u Vrapcicima
kod Mostara, gdje je biljezio
pjesme od guslara Alije
Marica. U Mostaru je
objavio i dvije knjige "Pandzic
Huso i Pavecic Luka pobra"
- pjesan nasih muhamedovaca
(Mostar, 1885) i "Tri
rijeci Hercegovca"
(Mostar, 1885). U Dubrovniku je
objavio takodjer dvije knjige "Golotinja
Ogjulagic Ibro"
(Dubrovnik, 1885) i "Smailagic
Meho" - pjesan
nasih muhamedovaca (Dubrovnik,
1886). Krauss je preveo i
jedanaest pripovjedaka mostarskog
knjizevnika Svetozara
Corovica, objavljenih u
Leipzigu 1906. godine pod
naslovom "Liebe und
Leben im Herzoglande"
(Ljubav i zivot u zemlji
Hercegovini). Okusao se
i kao dramski pisac pa je sa
temom iz BiH objavio u Becu
godine 1895. komediju u tri cina "Billige
Bräute" (Jeftine nevjeste).
Doradjenu verziju istog teksta
objavljuje u Leipzigu 1903.
godine kao bosanski komad sa
pjevanjem "Die Braut
muss billig sein!" (Nevjeste
moraju biti jeftine!).
Radnja ovih scenskih ostvarenja,
kako navodi autor, dogadja se u Zvorniku
od 19 - 21. septembra 1629.
godine.
U Becu godine 1914. Krauss
objavljuje zbirku "Tausend
Sagen und Märchen der
Südslaven" (Hiljadu legendi
i bajki juznih Slavena).
O ovom djelu kriticari su
govorili sa velikim pohvalama,
npr. Johannes Bolte
zapaza: "...Kraussova zbirka
uzeta u cjelini, pruza jos jedan
dokaz o bujnoj stvaralackoj masti
naroda. Dobro je uvijek bogato
nagradjeno, zlo svirepo kaznjeno.
Ima tu i mnogo simbolike.
Elementi iz muslimanskog zivota
cesce su primjese, a ima i
pripovjedaka koje se potpuno
odvijaju u muslimanskoj sredini.
To je potrebno utoliko naglasiti
sto je taj muslimanski zivalj u
takvim slucajevima nosilac
istocnjackog elementa. Inace,
konfesije se mijesaju i
zastupljena je puna tolerancija
..." (u: Süddeutsche
Monatshefte XI 1914).
Kraussova etnografska i
folkloristicka gradja iz BiH je
obimna. Da gradju sakupi na jedno
mjesto pokusao je Amerikanac dr.
phil. Raymond L. Burt u
knjizi "Friedrich
Salomo Krauss 1859 - 1938"
(Bec, 1990). Knjiga je svojevrsna
- biobibliografija, stampana
povodom 50 godisnjice smrti F.S.
Kraussa, a kao izdavac pojavljuje
se "Österreichische
Akademie der
Wissenschaften".
Ovo izdanje je najozbiljniji
pokusaj da se Kraussovi radovi
prikupe na jedno mjesto,
bibliografija sadrzi i popis
neobjavljenih Kraussovih radova
koji je sacinio Raymond
L. Burt, a koji se
cuvaju u "Department
of Special Collections -
University of California"
- Los Angeles, USA. I u ovoj
kolekciji broj naslova o BiH je
impresivan. Velika je i Kraussova
zbirka narodnih erotskih prica i
pjesama iz BiH, znatan dio tih
prica objavljen je u godisnjaku "Anthropophyteia"
(izlazio u Leipzigu od 1904. do
1913., ukupno X svezaka). Narodne
pjesme erotske tematike objavio
je u Parisu u godisnjaku "Kryptádia"
(sv. VI, 1898., sv. VII 1901. i
sv. VIII 1902. godine). Zbog
obimnosti Kraussove gradje i
bibliografija R.L. Burta ima
izvjesnih propusta. Nisu npr.
navedeni svi clanci iz casopisa "Am
Ur - Quell" -
Monatsschrift für Volkskunde, u
kojemu su objavljena ukupno 62
clanka sa bosanskohercegovackom
tematikom. Navedena nisu ni tri
teksta iz casopisa "Das
Rothe Kreuz", a to
su "Südslavische
Volksmedicin" (Nr.
3 i 4., 1885), "Schön
Fatime und Omer der Hodscha"
(Nr. 7 i 8., 1885) i "Gesühnte
Blutschuld - Eine Geschichte aus
der Hercegovina"
(Nr. 12 i 13., 1886).
Kraussovi etnofolkloristicki
radovi i prikupljena gradja iz
BiH su veoma obimni, a u Bosni i
Hercegovini se jos uvijek nije
nasao niko da Kraussov rad
potpuno obradi, valorizira i
predstavi domacoj javnosti. Jer,
zamah i teznja Kraussovih
dovrsenih i nedovrsenih poduhvata
su impozantni i veoma znacajni za
bosanskohercegovacku etnografiju
i folkloristiku.
Navedena knjiga Raymonda
L. Burta za eventualnog
znatizeljnika je najkompletniji
putokaz o Kraussu i njegovu
djelu.
Literatura:
1. Raymond L. Burt
"Friedrich Salomo Krauss
1859 - 1938",
Selbstzeugnisse und Materialen
zur Biobibliographie des
Volkskunders Literaten und
Sexualforschers mit einem
Nachlassverzeichnis, Wien, 1990.
2. Georg Stadtmüller "Most
Europe islamskom svijetu" u:
Glasnik Vrhovnog starjesinstva
IZ, Sarajevo, srpanj 1943.
3. Mirjam Morad "Friedrich
Salomo Krauss - Ein
biographischer Entwurf",
Diss. Wien, 1987.
4. Smail Balic "Kultura
Bosnjaka", Zagreb, 1994. |
|
|
