o

Home Info Arhiva
Novi broj Trazi Linkovi
Redakcija Pretplata Kontakt

Broj 114 (25 - nova serija)

Godina XXV maj-svibanj 1999.
Prethodna Sadrzaj Slijedeca

Prof. dr Ismet Dizdarevic
POJEDINAC U URBANOM MILJEU
Kultura zivljenja i stanovanja

U dusama pojedinaca grad u kome zive se prelama na razlicite nacine. Zdanja, trgovi, ulice se ne urezuju u njima jednako. Percepcija istog gradskog ambijenta ili istog zbivanja izaziva razlicite nijanse emotivnog dozivljaja u osobnim strukturama licnosti pojedinaca. Ponekad se emotivna reagiranja pojedinaca krecu od tihe sjete do burne ekstaze. Hod u slijepoj cikmi, pogled na ostarjelu kucu, popijena kahva u kaldrmisanoj avliji budi, u intimnom svijetu, jednih umilna sjecanja. U dusama drugih isti prizori se dozivljavaju ravnodusno, hladno a ponekad i odbojno. Razlike u dozivljajima i ponasanjima gradjana su ocite i u drugim, raznovrsnim odnosima imedju pojedinaca i grada u kome zive. Jedni se stalno iznova dive neprolaznim vrijednostima grada a drugi, iste rijetke vrijednosti grada, skoro i ne percipiraju. I kada ih zapazaju pitanje je da li znaju sto nose u sebi.

Zitelji grada ne reagiraju na isti nacin i prema onome, sto je za njih, od osobne vaznosti, sto izvire iz potreba za intimnim zivotom, zivotom svojstvenim samo njima. Zive, naime, u prostorno jednakim stanovima, u slicnim stambenim blokovima i u dosta, populaciono i ambijentalno ujednacenim gradskim kvartovima, ali ih, sudeci prema njihovim stavovima i ponasanju, razlicito percipiraju i emotivno dozivljavaju. Ispoljavaju i razlike u uvidjanju mogucnosti "kreativizacije" svoga ambijenta stanovanja. Jedni nastoje da sve ono sto cini njihov privatni zivot ljepsim i toplijim to i ostvare. Drugi, pak, nista ne cine, iako objektivno mogu, da se i oni i oni koji ulaze u njihove stanove, osjecaju zadovoljnim.

Ova razlika u ponasanjima gradjana se jos izrazitije ocituje u njihovim odnosima prema onom sto je izvan njih: u njihovom kvartu ili, sire, u cijelom gradu. Jednim, uopce, ne smeta neurednost, ruznoca i, nerijetko, uzegli zadah haustora u koje svakodnevno ulaze. Drugi se, pak, svakodnevno nerviraju i ljute i na susjede i na "mocne", ali nista ne poduzimaju. Treci cine ono sto mogu: ciste ispred svojih vrata, sade i njeguju cvijece u dvoristu ili podsticu druge da nesto zajednicki urade u kultiviranju prostora stanovanja i svoga ponasanja.

NEHAJ I "POSELJACIVANJE" GRADA

Razlike u stavovima i ponasanju pojedinaca prema gradu u kome zive, prema njegovim institucijama i drugim gradjanima ostaju, u uporedjenju sa stavovima i ponasanju pojedinaca prema "uzim prostorima" urbanog stanovanja, skoro nepromijenjeni. Jedni ispoljavaju sentimentalni odnos prema svemu sto njihov grad cini onim sto on jest, prema njegovoj arhitekturi, prema njegovim pisanim ili nenapisanim pravilima ponasanja, prema njegovoj tradiciji i potrebnim promjenama. Cuvaju njegova materijalna i kulturna dobra, podrzavaju sve mjere i akcije koje osnazuju i pospjesuju njegov uzviseniji kulturni hod, brane ga od nasrtaja primitivnog, profanog i duhovno zagadjujuceg.

Drugi racionalno opravdavaju potrebu odrzavanja kulturnog digniteta grada ali nista, kao pojedinci, kao njegovi zitelji, ne cine. Svoj stav, ponekad, i verbalno iskazuju. Kazuju da to nije njihova briga, da se to njih ne tice, da nemaju vremena da se bave pitanjima kulture grada, da oni mogu uraditi samo nesto tamo gdje je za njih vazno: u njihovom domu. Treci su nekorisni pa i stetni. Njima ne smeta gradska necistoca, nehaj i "poseljacivanje" grada. Ne smeta im i ono sto grad cini negradskim, sto skrnavi njegove istinske vrijednosti, sto ga cini ruznim. Ali ne samo da im ne smeta ono sto svakom kultiviranom i humanom gradjaninu smeta, vec i sami, svojim nakaradnim stavovima i destruktivnim ponasanjem doprinose ruiniranju njegovih vitalnih kulturnih osnova.

Senad Ibrulj - Vinjeta I - Mostar

Izrazitija potreba pojedinca za stvaranjem najugodnijih uvjeta za privatni zivot ne protivrjeci njegovom sirem kulturnom aktivitetu, aktivitetu na nivou grada. Siri kulturni aktivitet je izlaz iz izolacije, osobne zatvorenosti a, nerijetko, i sumnjicavosti. I kada misli da je njegovo zatvaranje u cetiri zida opravdano i tada je potrebno preispitivanje sebe. Koliko je svjesna izolacija od zivota grada za pojedinca, a ne samo za grad, stetna? Vazno je nastojanje svakog gradjanina da svoj dom ucini ugodnim i emotivno toplim, da u zdravoj atmosferi obitelji ostvaruje svoju potrebu za individualitetom, za privatnoscu. Ove osobe, u svom domu se osjecaju sigurniji, slobodniji i rastereceni od neprijatne grupne prinude, bezlicnih komunikacija, averzivnih susreta sa nezeljenim osobama.

Medjutim, postoji uvijek makar jedno ali... Svjesna izolacija ne znaci i stvarnu drustvenu izolaciju. Zatvaranjem u cetiri zida, neke osobe, misle da su presjekli svaku vezu sa onim sto je izvan zidova. Ponekad vjeruju da su grad i ljudi u njemu pa, cak, i komsija neki drugi svijet, nepoznat i tudj. Bjezanje u privatni svijet, zbog razocarenja u ljude s kojima svakodnevno kontaktiraju sluzbeno ili "bontonski", ili zbog straha od neuspjeha u pokusaju ostvarivanja prisnijih veza sa drugima, moguce je samo u stanjima mentalnih poremecaja. Prema tome, potrebno je i moguce ocuvati svoj privatni zivot i odrzati kontakte s drugim uskladjivanjem individualnih potreba sa socijalnim.

Zdrav grad je jedna socijalna zajednica koja, svojom unutrasnjom strukturom i procesima kulturnog oblikovanja, omogucava ostvarenje sklada individualiteta i kolektiviteta. Na ostvarenom skladu izrastaju i grad, kao stabilni drustveni okvir i pojedinac, kao "neokrnjeni" i dostojanstveni individualitet. U ovom kontekstu, odnos izmedju pojedinca, gradjanina i njegovog grada je utkan u dinamicnijim, psihosocijalnim relacijama. Pogresno je, ovaj odnos, promatrati samo kao odnos u jednoj od relacija: pojedinac ili grad, pojedinac protiv grada ili pojedinac i grad. Najbolji odnos, gledan iz socijalnopsiholoskog ugla, je sadrzan u sintagmi: pojedinac u gradu.

U tako shvacenom odnosu moguce je ocekivati da ce svaki pojedinac, bez obzira koliko je blizak jednom ili drugom, iskljucivom vidu ponasanja, ostvarivati istovremeno svoju individualnu osobenost i svoje osjecanje urbanosti. Ocito je da pojedinac nece ocuvati svoj osobni individualitet zatvaranjem sebe u cetiri zida stana ili kuce i, u skladu s tim, izbjegavanjem bilo kojeg vida kulturnog - aktiviteta u gradu u kome zivi. Pojedinac stvarno ostaje pojedinac kada se bori za svoju individualnost u saradnji sa drugim gradjanima. U tokovima i efektima ostvarivanja zajednickih kulturnih poduhvata pojedinac osmisljava sebe, prosiruje i produbljuje svoje kulturne vidike i dokazuje koliko, njegov aktivitet, znaci gradu a koliko njemu.

KULTURNO BILO GRADA

U procesima razvijanja kulture urbanog stanovanja aktivitet pojedinca, ispoljen na bilo kojoj razini kulturnog odnosa, je pozeljan. Da li ce biti u ulozi konzumenta, prenosioca ili stvaraoca nije od primarne vaznosti. Vazno je da osjeca kulturno bilo grada, da grad dozivljava kao "siri dom", da u njemu nalazi dovoljno podsticaja i za svoj rast i narastanje. Svaki gradjanin koji sebe vidi u jedinstvu urbane razlicitosti, koji sebe osjeca aktivnim sudionikom u gradu, nastojat ce da i u zgradi, u sokaku, u prometnoj ulici, u koncertnoj ili kazalisnoj dvorani odrzi svoje individualno dostojanstvo i svoju urbanu svijest. Nastojat ce i da dise zivotom grada, da utka sebe u lijepe i plemenite tokove radi boljeg poimanja njegovog iskona i onoga sto grad zna ili naslucuje da dolazi. On ce se truditi da u njega, ne remeteci njegove ustaljene norme i obrede ponasanja, unese pozeljne promjene i novine. Sve ono sto kulturno obogacuje pojedinca osnazuje i pospjesuje razvoj kulture urbanog stanovanja. Obogaceni procesi kulture urbanog stanovanja obogacuju, povratno, pojedinca novim spoznajama. Obostrano obogacivanje je rezultanta onoga sto pojedinac, svojim kulturnim aktivitetom, unosi u socijalni zivot urbane sredine izvan sebe i sto on, iz promijenjene i kulturno izraslije sredine, unosi u sebe.

U procesu ostvarivanja pozeljnih modela kulture urbanog stanovanja, u savremenoj socijalnoj psihologiji i antropologiji, se ukazuje na potrebu razumijevanja stanja i procesa akulturacije. U vremenu u kome zivimo kontakti pripadnika razlicitih kultura su, u odnosu na ranija vremena, izrazitiji. Kulturni dodiri pojedinaca ili grupa pojedinaca iz ruralnih i urbanih sredina su postali ozbiljan drustveni problem. Ukazuje se i na konflikte koji izviru iz "kulturnih kontakata" pripadnika nacionalnih manjina i vecinskog naroda. Pojave koje se javljaju na relaciji primitivnih i civilizacijskih kultura takodje su predmet posebnog interesovanja. U jednom broju urbanih sredina prisutan je strah od "poseljacivanja" gradova, posebno u uvjetima prisilne emigracije zitelja sela u gradove. U toku agresije veliki broj izbjeglica je nasao utociste u vecim gradovima BiH a narocito Sarajevu, Tuzli, Zenici i Mostaru.

Senad Ibrulj - Vinjeta II - Hercegovina

U okolnostima nastalih promjena ponasanja pojedinaca iz razlicitih kultura su razlicita. Jedni se osjecaju superiornim u odnosu na "dosljake", drugi pokusavaju da shvate ozbiljnost njihove tragedije i poteskoca koje iz toga proizilaze u procesu njihove adaptacije. Treci, bez ispoljenih predrasuda i "gradjanskih opterecenja", nastoje da proniknu u njihov nacin misljenja i ponasanja i da sagledaju ne samo negativno, sto bi moglo proizaci iz procesa "mijesanja kultura", vec i mogucnost unosenja neceg pozitivnog u ustajale standarde urbane kulture. Slicno se desava na relacijama trajnih direktnih kontakata izmedju pojedinaca nosilaca zapadne kulture i pojedinaca, nosilaca vjekovne bosansko- hercegovacke kulture, kulture bosansko- hercegovackih gradova i kasaba. Da li ce doci do asimilacije ili pak do promjene u prvobitnim kulturama nosilaca jedne ili (i) druge kulture je pitanje za razmisljanje.

Tesko je predvidjeti moguce vidove ponasanja raznih pojedinaca u raznovrsnim relacijama koje postoje izmedju pojedinca i grada. Moguce je ocekivati i prihvatanja i odbijanja, sporazumijevanje i konflikte, superiorne i inferiorne stavove i ponasanja. Da li je moguce sprijeciti nepozeljne ishode u ostvarivanju pozeljnog procesa kulture urbanog zivljenja u sadasnjim uvjetima? Moguce je samo u uvjetima demokratske atmosfere. U demokratskoj atmosferi je moguce ocekivati i najpovoljnije prihosocijalne uvjete za puni respekt licnosti pojedinca bez obzira odakle je dosao, iz kojeg kulturnog miljea je izrastao, sta brani a sta zeli da prihvati, sta misli o sebi a sta o drugim.

U uvjetima uzajamnog respektiranja razlicitih stilova ponasanja moguce je ocekivati i prihvatanje pozeljnih stilova individualnih ponasanja koji proizilaze iz kulture urbanog stanovanja. Opravdano je pretpostaviti i spremnost pojedinaca da, bez prinude, mijenjaju svoje ponasanje koje nije u skladu sa pozeljnim standardima urbane kulture i da, u skladu s tim, preferiraju najprihvatljivije forme odgoja i obrazovanja. Primarni cilj odgoja i obrazovanja je razvijanje svijesti o potrebi prihvatanja kulture urbanog ponasanja kao sastavnog dijela svoje licnosti. Od kulturno oformljene licnosti moguce je ocekivati i fleksibilne stilove ponasanja i umijece uskladjivanja mnogostrukih relacija izmedju razlicitih pojedinaca u jednom urbanom miljeu.

Prethodna Sadrzaj Slijedeca

Nesim Tahirovic - Velika bijela slova, 1990.

Home Info Arhiva
Novi broj Trazi Linkovi
Redakcija Pretplata Kontakt

Casopis Most je upisan u evidenciju javnih glasila R BiH pod brojem 536 od 30.11.1995.
i oslobodjen je placanja poreza na promet.
ISSN 0350-6517

Na vrh

Copyright 1995-1999 Casopis Most Mostar Bosna i Hercegovina
Sadrzaj obnovljen: 22-01-2005

Design by 1998-1999
HarisTucakovic, Sweden
oo