o

Home Info Arhiva
Novi broj Trazi Linkovi
Redakcija Pretplata Kontakt

Broj 114 (25 - nova serija)

Godina XXV maj-svibanj 1999.
Prethodna Sadrzaj Slijedeca

Slovo urednikovo - Alija Kebo
MUHAMED I JOZO

Vrzino je kolo i ovaj mir i ovaj rat.

Jednako, i u ratu i u miru caruje - mrznja. Protiv te bolestinje ne moze se pelcovati; to jos na ovim prostorima, pa ni u medicini nije registrovano.

Poslije Natovih zracnih udara na SRJ, ili ce se raspetljati balkanski cvor, ili ce doci do sveopsteg potopa.

Na kraju milenija, izgleda da se niko na ovom dunjaluku nece moci osjecati posve slobodnim i zasticenim.


Serija "Esmeralda" kao da ocrtava duhovni profil jedne epohe.

Dok oni, silni i mocni vladaju svijetom, grabe i uzivaju ovozemaljska blaga, oni drugi sirotuju i lamentiraju nad svojom i tudjom sudbom.

Tako je vazda bilo u povijesti... Tako je, na primjer, jedan Hitler ucinio golemo milionstruko zlo covjecanstvu i svom narodu, a jedan Gandi svom narodu ogromno mnogomilionsko dobro.

Ali, ostavimo povijest. Proslost treba cuvati i cijeniti, samo u nju se nikada ne treba zaklinjati, niti po njoj roniti; proslost je zaokruzila svoje procese samim tim sto se, na ovaj ili onaj nacin, ostvarila u jednom razdoblju; proslost moze da bude pouka, podsticaj, ali treba gledati naprijed, treba ici dalje - pred zivim covjekom je buducnost koja se ne moze odloziti.

Dok, tako, melanholisem o proslosti, pokusavam da iz rasutog pamcenja iskopam dva dogadjaja:

- Uoci agresije na nasu zemlju, na jednom eminentnom skupu intelektualaca u Oslu poruceno je da mrznja nema milosti prema onima koji odbijaju da se bore protiv nje; ona ubija svakog ko joj se ne pokusa suprotstaviti.

- Nekako u isto vrijeme, u beogradskom Domu omladine cetnici vojvode Seselja su razbili glavu velikom piscu Mirku Kovacu, autoru toliko znamenitih djela, medju kojima i briljantnog poetskog spisa "Evropska trulez", i to samo nekoliko trenutaka posto je za govornicom iznio svoje uvjerenje da je "duznost svakog liberalnog intelektualca da ne dozvoli da se od nase zemlje napravi Rumunija"!

Sada je od cijele ove, bivse, zemlje napravljen i Vijetnam, i Baskija, i Irska, i Palestina, i Liban, i Bosna i Hercegovina, i Libija, i Irak... Ali, na ovom nesrecnom Balkanu, ovoj nerazdvojivoj smjesi naroda, kultura, civilizacija, religija, jezika - svaka erupcija mrznje, izgleda da svima, bas svima, neizbjezno donosi ulogu - prokletog naroda.

A vulkan mrznje je otamo i krenuo, prosukljao iz SANU, pa je vjerovati da je minuli i ovaj, novi rat posredno izraz i izbor kolektivnog duha, a ne samo duha garniture koja je na vlasti. Jer, na mitinzima, na trgovima i promocijama mnostvo ljudi ce vikati da su za mir, da ne zele rat, ali uistinu nista nece poduzeti protiv ratotvoraca.

Moze li, poslije svega da "covjek gleda svoja posla"?

Ne moze... Dugo bijasmo pod okupacijom Turaka, pa Austrougarske monarhije, pa Nijemaca i Italijana, pa Milosevica i Tudjmana, a sada smo u neku ruku pod aneksijom Nata i Evrope, na nasu srecu, ili nesrecu.


Stoput treba biti robom - da bi srce zapjevalo slobodom, neko je pjevao.

Oko nas su sve same teskoce i nevolje, puna glava problema koje moramo rijesiti uz odricanja, mozda nepoznata dosad. Posebne, paralelne odnose nismo u stanju uspostaviti sami sa sobom, a kamoli sa susjedima. Mnogo je izazova koji traze da se zestoko uhvatimo s njima u klinc, da se iznadje izlaz.

Ali - kako! Kako, kada na ovom mrtvom poligonu nebrojenih zrtava zbog kojih place svako covjecno srce jos uvijek vladaju oni koji bi i dalje da dijele i razgradjuju rodjenu zemlju i prema cijoj zamisli, na prostoru drugog entiteta ni jedna ptica ne bi smjela nikad vise da poleti, pcela da zazuji, i ni jedan, ni Bosnjak, ni Srbin, ni Hrvat da se vise pojavi.

Kako - kada se na sve strane bosnjastvo ignorise, bosnjastvo koje nije politicka kategorija, nije utopija - ono je egzistencijalno iskustvo naroda koje se na ovim prostorima kristaliziralo kroz stoljeca.

Zato, vrlo postovani citaoci, vjerujte ako hocete, ne vjerujte ako necete, mene u ovom casu - vise od Srbije i Kosova - tisti moja Hercegovina i moja Bosna. Tisti me, posebno, slucaj hercegovackog pjesnika, nastavnika i logorasa Muhameda Elezovica i doministra unutrasnjih poslova Federacije pokojnog Joze Leutara.

Dimitrije Popovic - Flora, 1978.

Sve do Natove intervencije vjerovah da ce nasa skora sudbina biti: borba protiv ruznoce, pakosti i zla, borba za suzbijanje vucje jagme za profitom i primata privilegovanih, a za toleranciju i suzivot, u cemu, ponekad, i necija lijepa rijec, dobrota, necija solidarnost, ili naprosto smijesak smanjuju tenzije mrznje u kolektivnoj ludnici u kojoj se citavi narodi nazivaju hijenama.

Na to upozorava i slucaj Muhameda Elezovica i Joze Leutara.

Prvi je, da podsjetimo, u maju prosle godine u Stocu, usred grada i usred bijela dana, na podmukao i svirep nacin, iza ledja, napadnut i zeljeznom polugom pretucen - valjda samo zato sto je prezivio strahote i grozote Dretelja i Heliodroma - i sto se vratio da opravi svoju kucu, a drugi je, usred glavnog grada BiH bio zrtva gnusnog zlocina, tempirane bombe

- s tom razlikom sto se pjesnik Elezovic probudio iz duboke kome i sto se danas, umjesto u rodnom Stocu lijeci u Sarajevu, dok se Jozo Leutar, i pored svih nastojanja ljekarskog konzilija nije probudio iz kome, i sto je, umjesto u rodnom Duvnu, sahranjen na gradskom groblju u Mostaru.

I jedan i drugi slucaj su ispitivale i rasvjetljavale lokalne, kantonalne, federalne i Esforove komisije, ali sva ta isljednistva o ovim, i jos stotinjak teroristickih akata idu - macku pod rep.

Hoce li lanjsko mucko premlacivanje Muhameda Elezovica u Stocu i nedavno sramno ubistvo Joze Leutara u Sarajevu biti posljednja opomena dovoljna da oslobodi snage razuma nad mrznjom i mrakom koji je sve gusci?!

Kada sam se zadnji put s njim sreo u Sarajevu, dobri i plemeniti Muhamed Elezovic bijase duboko potresen, pricajuci kako zali divnog covjeka i casnog Hrvata Jozu Leutara i da saucestvuje u boli njegove obitelji.

Tom prilikom, Cuprijan Elezovic dao je za casopis "Most" najnoviju svoju pjesmu pod naslovom
"Most pjesnik". O pjesmi nije nista komentarisao, nek se sama tumaci ako je kadra. Samo je kazao da su Stari most u Mostaru sagradili neimari najbolje sto su umjeli kao Kapiju Sunca i da bi (novi) Stari most trebalo da bude Kapija Mudrosti, Kapija Mira i pomirenja.

Pred kojom ce nicice pasti sve ljudske svinjarije.

Prethodna Sadrzaj Slijedeca

Nesim Tahirovic - Velika bijela slova, 1990.

Home Info Arhiva
Novi broj Trazi Linkovi
Redakcija Pretplata Kontakt

Casopis Most je upisan u evidenciju javnih glasila R BiH pod brojem 536 od 30.11.1995.
i oslobodjen je placanja poreza na promet.
ISSN 0350-6517

Na vrh

Copyright 1995-1999 Casopis Most Mostar Bosna i Hercegovina
Sadrzaj obnovljen: 22-01-2005

Design by 1998-1999
HarisTucakovic, Sweden
oo