o

Home · Info · Arhiva ·
Novi broj · Trazi · Linkovi
Redakcija · Pretplata · Kontakt

Broj 110-111 (21-22 - nova serija)

Godina XXV januar-sijecanj/februar-veljaca 1999.
Prethodna · Sadrzaj · Slijedeca

Dzemal Humo
PRLICEV PUCANJ U HAJRUDINA
Dnevnik iz pakla
Prethodni tekst · Nastavak teksta

Na izgradnji ovih puteva, pruga, mostova, ja osobno nisam radio, ali sam skoro 3 pune decenije proveo u ovim gudurama, na hidroelektranama, na pripremi, na projektovanju, na izgradnji, na odrzavanju njihove pogonske spremnosti, na rekonstrukcijama. Za sve ove poslove, isto kao i za puteve, pruge i mostove, treba mnogo ljudi svih mogucih profila i kvalifikacija, od najnizih do najvisih. Na gradilistima su redovno mladi ljudi, koji su ostavili svoje tople i udobne domove u gradovima, mlade supruge i djecu u skolama, koja rastu van domena oceva autoriteta, i dosli ovdje da mladost provedu u hladnim barakama, menzama sa jednolicnom hranom, u blatnjavim cizmama, sljemom na glavi i prokislom kabanicom na ramenima, u strahu kad ce se iznad njega omaknuti kakva pecina i smlaviti i njega i radnike mu, kad ce stati na kakvu curuk tahtu i dzombosati se u nepovrat, kad ce se otkaciti rotor generatora sa kranske kuke u strojari a on ne zna sta se to dogodi: zemljotres od 10 stepeni, atomska bomba ili se dogodio Smak svijeta, kad ce neko ograjisati na blankiranu zicu, a takvih je na stotine, koje izmaknu kontroli i dodju pod pogibeljni napon, kad ce se Juso sofer napiti i istresti nocnu smjenu u nabujalu rijeku, kad ce u Bajrinu birtiju, Podgoricu, doci nova smjena Spediterki i sve mu konte, radne planove i programe pomrsiti, kad ce... U sve ove objekte, pored grdnog betona i armature, ugradjuje se i sva sila opreme vrhunske tehnologije: brojni cjevovodi i zatvaraci, turbine i generatori, dizalice i kranovi, motori i transformatori, rastavljaci i prekidaci, ispravljaci i pretvaraci, vodovi i dalekovodi, zice i kablovi, releji i automati, instrumenti i agregati, ultrazvucni, infracrveni i laserski sklopovi, zicne i bezicne audio i vizuelne komunikacije, telemetrijski i telemehanicki pretvaraci i monitori, mini, mikro, i makro kompjuteri, te jos sijaset drugih zavrzlama koji svi moraju da rade u taktu i ritmu neuporedivo uskladjenijem od Novogodisnjeg orkestra Becke filharmonije.

U ove objekte se ugradjuje um, pamet, znanje i obrazovanje, visprennost, znoj i misice, nervi i dusa svoja, mladost i zdravlje a cesto i ono najsvetije - zivoti svoji. Na izgradnji hidroelektrane Jablanica poginulo je 45 ljudi, a samo jednog dana njih 17 na jednom miestu, kad je skela popustila pod teretom i obrusila se u ambis. Na izgradnji hidroelektrane Rama poginulo nam je "samo" 10 graditelja.

Nisam slikar i ne umijem naslikat most: ni grafitom, ni pastelom, ni bakrorezom, ni duborezom, ni akvarelom, ni uljem. Nicim, sem fotoaparatom. Nisam poeta i ne znam srociti 10-ak stihova o cupriji-dugi, sto nebo i zemlju veze. Nisam ni politicar da znam price pricat o mostovima sto ljude, narode i civilizacije spajaju. Ja iz te, da tako kazem, pticije perspektive, ne znam gledati ni most, ni centralu, ni fabriku... Ja ih, cini mi se, znam gledati ocima jedinke, iz beskrajne kolone graditelja, iz zablje perspektive, odnosno fundamenta, i prisjecati se, ili zamisljati, one grdne umne, emotivne, fizicke i materijalne napore, a i brojne radosti i osjecaje vlastitog ponosa, dok se ovakav jedan objekat zapocinje i privodi kraju. Cim se objekat zavrsi on, za graditelja, gubi svoju suptilnost stvaranja: osjecajnost za nevidjeno, opreznost za dubiozu, spremnost za nenadano, sigurnost za uradjeno. On postaje materija, a graditelji, sa jos istancanijim osjetilima, nose svoje duse dalje i ugradjuju ih u slijedeca gradilista.

Zato sam, prvo sa nevjericom, a onda so zaprepascenjem i velikim bolom, poco primati vijesti o rusenju mostova u Mostaru, po onda i onih drugih.

U Mostaru je, u najuzoj carsiji, sruseno, do temelja, svih 5 mostova, pa ako ovome dodamo i dva zeljeznicka i jedan cestovni, na njegovoj blizoj periferiji, onda je to 8 mostova. Prvo su sruseni, u maju '92., svi sem Starog mosta, koji je srusen posljedni, godinu i po dana kasnije. Nisam se, cak ni do dandanas, potrudio do saznam ko ih je srusio: Srbi ili Hrvati. Znam da su i jedni i drugi imali svoje straze na njima, - jedni sa jedne a drugi sa druge strane mosta. Do se postavi citav taj rusilacki saltanet pod most treba vazdan ljudi i poslova, pa mi je daleko od pameti da straza na jednoj strani mosta ne zna da se isti most minira, na drugoj strani.

Ovo moje mozda i povrsno rezonovanje mogu preslikati i na rusenje mostova u Zitu i oba mosta u Capljini, koji su sruseni odmah u aprilu '92. god.

Hrvati su rusili i srusili sve mostove na putu M-17, od Bijelog Polja do Jablanice. Na Aleksin Han je Ivan Rogic, predsjednik HDZ-a Jablanica, dovezo cisternu dinamita, 12. aprila 1992. god., i postavio je na most, ali je samo djelimicno ostecen srednji, veliki raspon, tako do je, uz neki provizorij, opet posto prohodan i za drumska vozila. Ponovo su dosli, 8. avgusta iste godine, zatekli nespremnu nasu strazu, koju je Armija u medjuvremenu postavila, ubili dvojicu: Senada Begovica i Mirsada Begica, a sestoricu zarobili, odvezli ih u Split i, poslije grdnih maltretiranja i ponekog degeneka, razmjenili za svoje.

I most na Bijeloj rusen je 2 puta: prvi put 12. juna '92., kad je srusen samo kraci raspon prema Mostaru, pa je i on, poslije nekakvog majstorijanja, premoscen i posto prohodan. Opet su dosli 10/11. maja o.g., tj. dan poslije napada na Mostar, i do temelja porusili oba mosta: na Bijeloj i Jasenjanskom potoku. Tom su prilikom ubili: Esada Delica, Ibrahima Omerovica i Samira Memica i zarobili 7 Dreznjaka, koje su "Liljani" oslobodili poslije oslobadjanja Bijelog Polja. Sva je prilika da Sokoli tada nisu bili na svom mjestu, mada im ova mahana nije svojstvena.

Pokuso je HVO, svim silama, da srusi i ona 3 mosta, u Dreznici: cestovni preko Neretve, zeljeznicki preko Drezanke i most za Vrda na Drezanki, ali su Sokoli blagovremeno odbili Hrvate dovoljno daleko, i sa Cabulje i sa Cvrsnice, i tako sacuvali ove dragocjene mostove.

Mozda bi mogla biti posebna prica o mostu na Musali - Titinu mostu. Ne znam kad je ovdje napravljena prva cuprija i kako je ona izgledala, ali je vjerovatno izgradjena najkasnije u 17. stoljecu, jer su vec tada postojale obje dzamije, sa obje strane cuprije: Musala i Ricina, odnosno Cosehavadzina i Lakisica dzamija.

Prilikom izgradnje uskotracne pruge, desio se, za nas tehnicare, kiks: zeljezni resetkasti most, sto je bio izradjen u Madjarskoj i dovezen prugom iz Metkovica u Jablanicu, da se montira na vec izgradjene temeljne stope na obje strane rijeke, bio je kraci 4 metra od predvidjenog. Onda su ovu konstrukciju vratili u Mostar i montirali je na Musali, a novi most porucili u Engleskoj. Vjerovatno ta konstrukcija ni ovdje nije nasla svoje pravo mjesto, pa je vrlo brzo, nakon 40-tak godina, tj. 1936. god., napravljen novi, armiranobetonski most, na istom mjestu, tj. izmedju hotela "Neretve" i "Bristola".

To je onaj fini most, svima nama itekako poznat, kojim je cijeli Mostar, barem jednom dnevno, preso preko njega, zaustavio se i naslonio na jednu od njegovih ograda, posmatro Neretvu i lijepi svijet sto prolazi pored njega i divio se ljepoti i mladosti, sto ga je neprekidno zapljuskivala.

Odrasto sam i sazrio u nasoj staroj porodicnoj kuci, sto se nalazila na sadasnjem parkiralistu, slobodnom prostoru izmedju Stare poste i Krasa. U Cernici mi stanovali udata sestra i amidze i iso tamo svaki dan - preko mosta, 8 godina u Gimnaziju - preko mosta, redovno u Cim - preko mosta, na poso - preko mosta, u setnju do Rondoa i Balinovca - preko mosta, na randese - preko mosta. Dobar dio mladosti sam ostavio na terasama Neretve i Bristola, pa kad sve ovo saberem, ispade da cijeli zivot nisam nista drugo radio, nego visio na ovom dragom i prelijepom mostu.

Za vrijeme izgradnje ovog mosta napravljen je jedan privremeni, drveni most, ciji se temelji i danas vide, kad se gleda nizvodno, pod most. Silazilo se na nj iz Kalajdzica sokaka i izlazilo kod Banje.

Most na Musali srusili su '92. UNPROFOR je, novembra iste godine, dovezo jednu resetkastu konstrukciju i premostio Neretvu, ali ga se HVO dopovezo, dok mu nije doso glave. Prvo je, 20. maja '93., poslo na nj cisternu dinamita, ispred Gimnazije, koja je, "srecom", skrenula u Banku i srusila je do temelja, pa su ga stalno granatirali sa Huma i Planinice. U petak 23. jula o.god., u 6 i 15, pocela je strasna zveka i tutjava, u neposrednoj blizini moje kuce, u Fejicevoj, ni 200 metara daleko od mosta. Bio sam upiso 30-tak recki u svoj rabos, a dodje Lilja u 7 i 30, donila mi dorucak, i odmah sa vrata, sva uplakana, kaze da su srusili most na Musali, sa 34 granate, i da geleri pljuste po njihovim sobama i kucama. Prebili mu kicmu, glavni nosac, i most se presamitio na dvoje. Drvena se potplata sva rasturila i most je potpuno neupotrebljiv. Prekinuli i vodovodnu cijev, sto se vodom snabdijevalo sa one strane, i sad je jedina cesma, na cijeloj nasoj strani, na Luckom mostu. To je cijev sto visi o sajli, jer je i ovaj most porusen.

Jakub Hadzic - Razvaline od ljepote

Osto je jos jedino Stari most, kojim se, samo u trku, moze preci, jer ga artiljerija i snajperisti stalno zasipaju, cijelo ovo pola godine. I onaj pokrov na mostu, od cijevi, mreze i dasaka, sto su ga montirali Ale Dzinovic i rahmetli Mirza, jos dok su ga cetnici granatirali, do 9. maja, razvaljen je i ne cini nikakvu zastitu, kad se preko njega pretrcava.

Raja sada napravili ponton, na Bunuru, a malo uzvodno, na Peralama, izlijevaju temelje da postave zicani.

Ovaj opanak, sto mu je caca prije jednu, dvije, tri, cetiri decenije, siso sa Zovnice ili sljego preko Buska, pa bespravno sagradio kucu na muslimanskoj zemlji ili eraru u Ilicima, Cimu, Smrcenjacima, Rudniku, Panjevini, Djikovini, Bjelusinama, Sehovini... pa se ta mjesta sada zovu Goranci Novi, Nevesinje Novo... , ili se uselio u skupi drustveni stan, u centru grada, posto je zavrsio zanat, skolu, fakultet, posto majstor, sef poslovodja, direktor, bio clan poslovodnog odbora i komiteta SK, magistriro i doktoriro, sad nas on zasiplje granatama, i sa jedne i sa druge strane, a u svim mogucim medijima narice kako mu je Juga, njemu i njegovom napacenom narodu, samo o glavi radila.

Ovaj papak, ako ovo bude cito, nikad nece shvatiti o cemu ja ovo skrabam. Meni su Hrvati, ovaj put, zapalili i sorili dvije porodicne kuce: vilu u centru Mostara i staru Kulu na porodicnom imanju u Cimu, na kojem su se moji radjali stoljecima, pa i ja, koji smo u ljetnim mjesecima dolazili na ovaj svijet, ali za njima ne tugujem, toliko koliko za ovim mostovima. Na rusenje mi kuca gledo sam ko na euforiju, bezumlje, ali rusenjem ovih mostova ubili su u meni i onu posljednju zehru varljive nade, koju sam do sada, vjerovatno nostalgijom a ne racijom, na silu, zadrzavo u sebi, da ce mozda razum ipak prevagnuti totalnu iscasenost uma, kojim su, i jedni i drugi, naelektrisali ovo podneblje. Ne mogu, ne mogu nikako do pojmim da ipak tamo, u njihovim korpusima, ne postoje one kriticne mase trezvenih, razumnih, pametnih, cestitih, a u prvom redu odvaznih i srcanih ljudi, sto bi se reklo ljudi sa mudima, koji su kadri isprsiti se i istrcati pred ovaj stampedo, pa i ako ga ne mogu zaustaviti, ono ga bar skrenuti na teren, na kojem ne moze uzrociti ovolike belaje. Zar je moguce da je taj silan svijet, sa kojim sam rasto, skolovo se, radio, drugovo i prijateljovo, odreda gola prostitutka i pizduni. Ili je ovo neka opsta zaraza, kuga, sap, slinavka koja je inficirala sve do jednog, ili im je vrana mozak popila i paralisala im elementarna ljudska cula i osjetila, pa izgubili sve duhovne i civilizacijske ziroskope, kompase i orijentire.

Napravice Dzemo sebi kuce, akobogda, i bolje i vece i ljepse od ovih, i u Mostaru i u Cimu, tu brigu ja ne brinem. Ali sa kime ja ostavljam da mi zive moji najdrazi, od kojih se jos mnogi nisu ni rodili?

Bio sam na amputaciji druge noge u Splitu, kad su mediji javljali o rusenju mostova u Mostaru. Nisu ih srusili odjednom, nego u razmacima 4-5-6 dana. A onda, se vaskoliki hrvatski mediji dali u kuknjavu: kuku tamo njima; aman zaman. Prave se brojne ilustrovone monografije koje izravno stizu i u UN, organizuju se izlozbe u Splitu, Zagrebu, Ljubljani i inostranstvu, kasirani panoi velicine skolske table vuku se sleperima po bijelom dunjaluku, na Poljudu se organizuje veliki muzicki spektakl, na kome se okupilo pola Splita, formira se Udruga za sponzoriranje izgradnje mostova u Mostaru, vec je gotov i projekat novog mosta na Musali, i dali mu i ime: Splitski most, bez obzira sto on jednim osloncem dotice jednu, a drugim osloncem drugu dzamiju.

Topic, Prlic & Co ne skidaju se sa mikrofona, ekrana i naslovnih strana novina gdje sedmicama naricu o sudbini mostova u Mostaru - stolnom gradu Hrvata, mada i repci na grani cvkucu da su bas i oni izravni naredbodavci njihovih dosadasnjih, a vidjecemo i buducih, rusenja, jedan kao gradonacelnik Hrvatskog Mostara a drugi kao predsjednik vlade Hrvatske Republike Herceg-Bosne, sa stalnim stolovanjem u Mostaru, cijelo vrijeme dok se ovaj dzombosavo i mostovi mu letjeli u zrak.

Prethodni tekst · Nastavak teksta

Prethodna · Sadrzaj · Slijedeca

Sead Hasanefendic - Pejzaz sa stablom i ruzicastim oblakom

Home · Info · Arhiva ·
Novi broj · Trazi · Linkovi
Redakcija · Pretplata · Kontakt

Casopis Most je upisan u evidenciju javnih glasila R BiH pod brojem 536 od 30.11.1995.
i oslobodjen je placanja poreza na promet.
ISSN 0350-6517

Na vrh

Copyright © 1995-1999 Casopis Most · Mostar · Bosna i Hercegovina
Sadrzaj obnovljen: 22-01-2005

Design by © 1998-1999
HarisTucakovic, Sweden
oo